Gregory Peck: razlika između inačica

 

=== Karijera ===

Peckov prvi film, ''[[Dani slave]]'', objavljen je [[1944]]. Iako su mnogi kritičari opisali Peckovu glumu kao drvenu, pet je puta bio nominiran za [[Oscar]]a, od čega su četiri nominacije došle u prvih pet godina njegove filmske karijere: za ''[[Ključevi kraljevstva| Ključeve kraljevstva]]'' ([[1944]].), ''[[Proljeće života]]'' ([[1946]].), ''[[Džentlmenski sporazum]]'' ([[1947]].) i ''[[Polijetanje usred dana]]'' ([[1949]].).

 

 

Peck je osvojio Oscara za svoju petu nominaciju, igrajući Atticusa Fincha, odvjetnika iz vremena [[Velika depresija| Velike depresije]] i samohranog oca, u filmskoj adaptaciji romana Harpera Leeja, ''[[Ubiti pticu rugalicu (film)|Ubiti pticu rugalicu]]''. Objavljen [[1962]]. tijekom jačanja američkog pokreta za građanska prava na Jugu, bio je to Peckov najdraži film i uloga.

[[1949]]. je u svojem rodnom mjestu osnovao kazalište La Jolla Playhouse, zajedno sa svojim prijateljima Joseom Ferrerom i Dorothy McGuire. Ovo mjesno kazalište radi i danas, u sklopu kalifornijskog sveučilišta u San Diegu. Od samog početka je privlačilo holivudske zvijezde, bilo kao protagoniste ili gledatelje.

 

U osamdesetima se preselio na televiziju, gdje je nastupao u mini-serijama ''The Blue and the Gray'', glumeći [[Abraham Lincoln| Abrahama Lincolna]]. Nastupio je i s Barbarom Bouchet u televizijskom filmu ''The Scarlet and The Black'', o stvarnom rimokatoličkom svećeniku u [[Vatikan]]u koji je krijumčario [[Židov]]e i druge izbjeglice od [[nacizam| nacista]] tijekom [[2. svjetski rat| Drugog svjetskog rata]].

 

 

Peck se umirovio [[1991]]. Kao i [[Cary Grant]] prije njega, Peck je proveo nekoliko zadnjih godina na putovanju oko svijeta na kojima je izvodio isječke iz svojih filmova, podsjećao se na uspomene i odgovarao na pitanja iz publike.