Hrvatski institut za povijest: razlika između inačica

'''Hrvatski institut za povijest''' slijednik je [[institut|Instituta]] za historiju radničkog pokreta [[Hrvatska|Hrvatske]] ([[1962.]] -10. svibnja [[1990.]] godine) i Instituta za suvremenu povijest ([[1990.]]-[[1996.]]).

Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske osnovan je 1961., a pod imenom Instituta za suvremenu povijest djelovao je od 1990. do 1996. godine, kada je potreba za sveobuhvatnijim istraživanjem i razumijevanjem hrvatske povijesti urodila novim nazivom. Hrvatski institut za povijest od tada pokriva povijest u razdoblju od ranog srednjeg vijeka do najnovije povijesti.

 

== Povijest zgrade ==

Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio [[1840.]] godine Aleksandar Brdarić od [[1882.]] godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade. Kad je [[Izidor Kršnjavi|Iso Kršnjavi]] [[1891.]] godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima [[Hermann Bollé|Hermanna Bollea]], koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prostor ima palače u Opatičkoj 10 likovnim sredstvima izraze kultura [[Antika|antike]], [[Renesansa|renesanse]], [[Humanizam|humanizma]] i [[Kršćanstvo|kršćanstva]] kao temelji prosvjetne politike u [[19. stoljeće|19. stoljeću]]. U tim karakterističnim tipovima pokrivanja zidova izražene su temeljne teme u stilu i duhu historizma. Teme iz klasične prošlosti izvedene su na način pompejanskog zidnog slikarstva. Nacionalna povijest i kultura izvedena je u plastičnoj obojenoj dekoraciji prostora u stilu visoke renesanse, a djela iz svjetske književnosti umetnuta su u oplatu tamne [[hrast]]ovine. U izvedbi su sudjelovali nastavnici i učenici Obrtne škole, majstori umjetničkog obrta, a individualnim kreacijama slikari [[Ivan Tišov]], [[Bela Čikoš Sesija]], [[Oton Iveković]], [[Ferdo Kovačević]] i već afirmirani [[Celestin Medović]] i [[Vlaho Bukovac]], te kipari [[Robert Frangeš Mihanović]] i [[Rudolf Valdec]]. Kao uvod u program smišljeno su na vanjskim krilima zgrade postavljena poprsja [[filozof]]a [[Platon]]a i [[Aristotel]]a, rad Rudolfa Valdeca, a svečani se ulaz u palaču otvara ogradom od kovana željeza u [[Renesansa|renesansnom]] stilu.

 

 

=== Zlatna dvorana ===

Zlatna dvorana je svečana dvorana za primanje. Nazvana je [[Zlato|zlatnom]] zbog sjaja kao svjetlosne snage u općem tonu dvorane. Na zapadnoj je strani loggia odijeljena balustrima i stupovima. U dvoranu vode četvora vrata iznad kojih su Frangešovi [[Bronca|brončani]] reljefi, alegorije sveučilišnih [[fakultet]]a poznate pod nazivima [[Teologija]], [[Medicina]], Justicija i [[Filozofija]]. U skladu su s Tišovljevim platnima Bogoštovlje, Nastava, Umjetnost (Glazba) i Znanost uokvirenim u bogato pozlaćenu dekoraciju stropa. Kršnjavijeva je prvotna ideja bila da se prikažu događaji iz hrvatske kulturne povijesti, ali nakon njegova odstupa 1896. nasljednici su promijenili program te su za slike duž zidova odabrali teme koje svjedoče o važnim datumima iz političke povijesti od ranog srednjeg vijeka do 15. stoljeća. Intencija je bila da ih objedini misao o hrvatskom historijskom pravu i teritorijalnoj cjelovitosti [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije]], u sažetku vrlo kompleksne nacionalne povijesti. Zato smisao odabranih sadržaja valja čitati u kontekstu suvremenih historiografskih interesa i problema. Kronološki prva je Medovićeva slika Dolazak Hrvata, prema predaji na obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] (na južnom zidu). Slijedi Čikoševo Pokrštenje Hrvata po svetoj braći [[Ćiril i Metod|Ćirilu i Metodu]] i Medovićev Splitski sabor 925. godine (obje su slike na istočnom zidu). Zajednička im je ideja [[Slaveni|slavenska]] uzajamnost i bogoslužje na narodnom jeziku. Medovićeve Zaruke kralja [[Zvonimir]]a sa sestrom mađarskog kralja [[Jelena Lijepa|Jelenom Lijepom]] (na južnom zidu) potvrđuju pravo [[Arpadovići|Arpadovića]] na hrvatsko prijestolje. Ivekovićev Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju [[Koloman]]u [[1102.]] godine (na sjevernom zidu) prikazuje susret dviju ravnopravnih narodnih individualnosti. Medovićeva Krunidba [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] [[1403.]] godine starom hrvatskom krunom (na sjevernom zidu) simbolizira povratak izgubljene [[Dalmacija|Dalmacije]], premda će je Ladislav prepustiti [[Mlečani]]ma 1409. godine. Slike su postupno izrađivane i montirane od 1893. do 1908. pa se, kao i na ostalim djelima u dvorani, zapaža različitost likovnog postupka i stilskih pravaca vladajućih na prijelomu 19. i [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. No među njima Frangešove klasicističke supraporte, Tišovljeve stropne slike i Medovićeve "kraljevske" slike, najbolje prate raskošnu dekoraciju dvorane. Strop loggie pokriva neobarokno platno Ferde Kovačevića nazvano Alegorija, a bočne zidove pokrivaju djela posvećena Kršnjavijevu prosvjetnom radu. Lijevo je Bukovčeva slika Živio kralj, koja prikazuje svečanost u povodu posjeta [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] donjogradskoj školskoj zgradi 1895. godine, desno je Frangešov Lučonoša i plaketa [[Ivo Kerdić|Ive Kerdić]] s Kršnjavijevim portretom, postrance s godinama 1845.-1945.

 

=== Renesansna soba ===

U renesansnoj sobi, kabinetu odjelnog predstojnika, s izvornim namještajem Kršnjavi upravljao je prosvjetnom politikom zemaljske vlade. Slike na zidovima posvećene su kultnim imenima poezije i drame Homeru, Danteu, Shakespeareau i Goetheu s prizorima iz njihovih djela prema Čikoševu izboru: iz Homerova epa Odisej ubija prosce, iz Božanstvene komedije Dante pred vratima Čistilišta, prema Shekespeareu Marko Antonije nad lešinom [[Cezar]]ovom, iz [[Faust]]a [[Valpurgina noć]]. Objedinjuje ih skupni portret pjesnika Homer uči Dantea,Shakespearea i Goethea pjevati.