Masaccio: razlika između inačica

'''Masaccio''' (pravo ime: ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi''), talijanski slikar (San Giovanni Valdarno, kraj [[Arezzo|Arezza]], 21. XII. [[1401.]] – Rim, 20. XII. [[1429.]]) poznat je kao prvi [[slikar]] [[Renesansa|renesanse]].

 

Iako je umro mlad (u 28. godini života) izvršio je velik pomak u slikarstvu XV. st.; među prvima je ostvario djela [[Renesansa|renesansnog]] duha i udario temelje zamahu tog stila u [[Italija|Italiji]].

 

==Djela==

 

Glavno Masacciovo djelo nalazi se u '''kapeli Brancacci''' u [[Firenza|firentinskoj]] crkvi '''Sta Maria del Carmine''' koju je oslikao zajedno s ''Masolinom da Panicaleom''. Novim načinom (tal. ''Maniera moderna'') ostvario je čuvene kompozicije: prizori iz života [[Sv. Petar|sv. Petra]] (''Porezni novčić''; ''Sv. Petar dijeli milostinju'') i istočni grijeh (''Izgon iz raja'').

 

Na slici '''Porezni novčić''' Masaccio je genijalno smjestio tri radnje koje se odvijaju u različito vrijeme u isti okvir: [[Isus Krist|Isus]] sa apostolima kojima prilazi poreznik tražeći porez, sveti Petar koji iz jezera vadi novčić i Sveti Petar kako predaje porezniku novčić. Sve je smješteno u arhitektonski okvir s izraženom [[Perspektiva|perspektivom]], pomalo tmurnih boja i specifičnom karakternošću likova. Poreznik je čak u trećoj radnji postavljen u [[kontrapost]].

 

'''Izgon iz Raja''' (1420.) je prvo djelo, nakon [[antika|antike]], koje prikazuje naga ljudska tijela – [[akt]]ove. Genijalnost ovoga djela je u vješto riješenom problemu formata koji je izrazito vertikalno izdužen. Masaccio je prikazao perspektivu prostora jednostavno stavivši visoka vrata u lijevu stranu slike i [[anđeo|anđela]] koji se nalazi malo za vratima, ali iznad [[Adam]]a i [[Eva|Eve]] i izlazi iz okvira slike (vidi mu se samo pola lica), tako pretpostavljajući beskonačnost prostora slike. Radnja slike se odvija u pokretu likova; Adam i Eva su u dinamičnom iskoraku i s očitim grčem, Adam se hvata za lice, a Eva bolno urla, dok je Anđeo prikazan sa mačem u desnoj ruci i s lijevom rukom koja pokazuje Adamu i Evi izlaz iz Raja.

 

Originalan smisao za jednostavnu monumentalnost možemo pronaći na njegovoj freski u crkvi ''Sta Maria Novella'' – '''Sveto trojstvo''' (1425.). Masaccio na toj slici uvodi jasnu linearnu perspektivu i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike s jasnim skraćenjem prema dubini. Sveta tri lika (Sveti Otac, Krist, Bogorodica i po gotičkom pravilu jedan svetac koji prati Bogorodicu, u ovom slučaju [[sv. Ivan]]) smještena su u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Tako je ova tema, koja je jedna od najčešće reproduciranih tema do tada, dobila sasvim novu vrijednost kroz perspektivu oslikane arhitekture. Još jedna stvar koju je Masaccio primjenjivao da pojača dojam iluzije dubine prostora, bilo je to što je fresku spustio na razinu ljudskog pogleda.

 

Još jedno važno Masacciovo djelo je oltarna slika '''Madonna na prijestolju (Majka Božja s djetetom i sv. Anom)''', danas u galeriji [[Uffizi]] u [[Firenza|Firenci]]. Još jedna često odrađivana tema, ali vješto oduhovljena perspektivom u arhitekturi i bogatstvom polusjena (tal. ''[[chiaroscuro]]'') na likovima.