Matija Vlačić Ilirik: razlika između inačica

'''Matija Vlačić Ilirik''' (Matthias Flacius Illyricus) ([[Labin]], [[3. ožujka]] [[1520]]. - [[Frankfurt na Majni]], [[11. ožujka]], [[1575]].), hrvatski [[protestantizam|protestantski]] [[Teologija|teolog]], povjesničar, [[crkvena povijest|crkveni povjesničar]] i [[filologija|filolog]].

 

Školovao se u [[Venecija|Veneciji]] i [[Njemačka|Njemačkoj]], a [[1544]]. godina na [[Wittenberg|Wittenberškom]] protestatnskom sveučilištu postaje magistar slobodnih umijeća, te profesor [[hebrejski|hebrejskog]] i [[grčki|grčkog jezika]]. Već tada je bliski suradnik [[Martin Luther|Luthera]] i [[Philipp Melanchton|Melanchthona]], a od [[1549]]. godine otvoreno istupa kao idejni pokretač borbe protiv [[papa|pape]], cara te pomirljive struje Melanchthona i njegovih pristaša, zbog čega je često proganjan, a sam Melanchthon nazvao ga je "[[Iliri|ilirskom]] zmijom". Napisao je i objavio oko 250 radova. Glavni je organizator, jedan od urednika i pisaca monumentalne ''Crkvene povijesti'' (''Ecclesiastica historia'', [[Basel]], 1559–1574), poznate i pod naslovom "''[[Magdeburške centurije]]''" ''(Centuriae Magdeburgenses)''. U tom djelu daje kritičku povijest [[kršćanstvo|kršćanstva]], s elementima opće povijesti, do uključivo 13. st. u 12 svezaka, te označava [[Papa|papu]] kao [[antikrist]]a.

 

Najzrelije i najopsežnije mu je djelo "''[[Ključ Svetog Pisma]]''" (''Clavis scripturae sacrae'', [[Strasbourg]], 1567), u kojem se potvrdio kao tvorac [[protestantska hermeneutika|protestantske hermeneutike]] i [[hermeneutika|hermeneutike]] uopće. To je zapravo [[Enciklopedija|enciklopedijski]] rječnik [[Hebrejski jezik|hebreizama]], koji je postao temeljnim djelom protestantskog tumačenja [[Biblija|Biblije]], i u kojem je ustvrdio da je "povijest temelj poučavanja" ''(historia est fundamentum doctrinae)''.