Ratovi dviju ruža: razlika između inačica

{{izdvojeni članak|siječanj 2007.}}

'''Ratovi dviju ruža''', vođeni između [[1455]]. i [[1485]]. godine, bili su isprekidan [[građanski rat]] koji se vodio oko [[Engleska|engleskog]] prijestolja između sljedbenika Kuće Lancaster i Kuće York. Obje kuće bile su ogranak kraljevske kuće Plantagenet, vukući svoje podrijetlo od engleskog kralja [[Edvard III.|Edvarda III.]]

 

Uzroci sukoba nalazili su se u suparništvu između dviju ogranaka dinastije Plantagenet, dviju dinastičkih kuća Lancaster i York, a koje je počelo padom engleskog kralja [[Rikard II.|Rikarda II.]] kojeg je s vlasti srušio njegov bratić [[Henrik IV., kralj Engleske|Henry Bolingbroke]], vojvoda od Lancastera, [[1399]]. godine, a koji je bio unuk [[Edvard III.|Edvarda III.]] po njegovom trećem sinu Johnu od Gaunta. Kako je krunu [[Edvard III.|Edvarda III.]] trebao prema redu prvenstva naslijediti drugi sin Lionel, vojvoda od Clarencea, pobornici kuće York smatrali su da, po toj osnovi, kući York pripada jače pravo na [[Engleska|englesko]] prijestolje. Stoga je pravo [[Henrik IV., kralj Engleske|Henryja Bolingbrokea]] (kasnije okrunjenog kao [[Henrik IV., kralj Engleske|Henrik IV.]]) na englesko prijestolje, prema mišljenju pobornika kuće York, stajalo na vrlo slabim temeljima. Vladavinu Lancastera pobornici Yorka su trpili sve dok na vlast nešto kasnije nije došao izrazito nepopularani i duševno bolesni kralj [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] Međutim, unutar tog razdoblja bilo je nekoliko ustanaka, koji su suzbijeni, a u kojima su Yorkisti isticali svoje pravo na krunu.

 

 

== Počeci sukoba ==

[[Henrik V., kralj Engleske|Henrik V.]] vladao je kratko, a [[1422]]. naslijedio ga je duševno bolesni i nesposobni sin [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] koji je bio okruženim nepopularnim regentima i savjetnicima. Najpoznatiji među njima su bili Edmund Beaufort, drugi vojvoda Somerseta i William de la Pole, prvi vojvoda od Suffolka, koji je bio okrivljen za loše vođenje vojnih operacija protiv [[Francuska|Francuske]] u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]].

 

 

Tijekom vladavine [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], svi raniji teritorijalni dobici i engleske vojne pobjede u Francuskoj (za vrijeme [[Henrik V., kralj Engleske|Henrika V.]]) bile su anulirane i izgubljene. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]] se doživljavalo kao slabog i neučinkovitog kralja. Povrh toga, on je patio od povremenih nastupa duševne bolesti koju je vjerojatno naslijedio od svoga djeda [[Karlo VI., kralj Francuske|Karla VI., kralja Francuske]]. Kako su pripadnici kuće York smatrali da je [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] nesposoban za vladavinu počeli su postavljati pitanje njegova legitimiteta kao kralja i isticati svoje pravo na krunu po osnovi podrijetla od već spomenutog Lionela od Clarencea, drugog sina kralja [[Edvard III.|Edvarda III. Plantageneta]].

Tijekom [[1453]]. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik]] je trpio prvi od nekoliko nastupa duševne bolesti, pa je slijedom novonastale situacije imenovano ''Regentsko vijeće'', na čelu sa moćnim i popularnim Rikardom Plantagenetom, vojvodom od Yorka kao ''Lordom Protektorom''. Rikard je uskoro politički i fizički pasivizirao Lancastere na dvoru. Nakon što se [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik]] [[1455]]. oporavio, Rikard je istjeran sa dvora na nagovor [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikove]] žene Margarete od Anjoua.

 

 

== Oružani sukobi ==

Kako je [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] bio neučinkovit i slab vođa, moćna, energična i agresivna kraljica Margareta od Anjoua postala je faktični vođa lancasterskog klana. Margareta je izgradila savez protiv Rikarda od Yorka koji je bio prisiljen vojno mu se suprotstaviti, što je dovelo [[1455]]. do prve bitke u ratu dviju ruža, [[Prva bitka kod St.Albansa|prve bitke kod St. Albansa]] koja je označila početak glavnog razdoblja oružanog sukoba u Ratovima dviju ruža između [[1455]]. i [[1489]].

 

 

Rikard, vojvoda od Yorka vodio je male vojne snage prema [[London]]u i sa [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikovim]] snagama susreo se kod St.Albansa, sjeverno od [[London]]a. [[22. svibnja]] [[1455]]. gdje se odigrala relativno mala [[Prva bitka kod St.Albansa|prva bitka kod St.Albansa]], ali je bila prvi otvoreni sukob [[Građanski rat|građanskog rata]]. Cilj Rikarda je bio tobože ukloniti “loše [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikove]] savjetnike”. Rezultat je bio lancasterski poraz. Nekoliko istaknutih lancasterskih vođa je poginulo, a kuća York i njihovi saveznici vratili su svoj utjecaj, i neko vrijeme se činilo da su obje sukobljene strane šokirane bitkom koja se odigrala i činili su sve da bi se pomirile nastale političke razlike.

Kralj i kraljica, da bi zaštitili svoju poziciju prvi puta su u engleskoj povijesti uveli su novačenje u vojsku. U međuvremenu yorkistu Rikardu Nevilleu, grofu od Warwicka (kasnije nazvanom "Kingmaker") rasla je popularnost u Londonu, naročito kod snažno rastućeg [[Trgovina|trgovačkog]] staleža.

 

 

Neprijateljstva su se nastavila [[23. rujna]] [[1459]], u [[Bitka kod Blore Heatha|bici kod Blore Heatha]] u Staffordshireu, kada velika lancasterska vojska nije uspjela spriječiti Yorkiste predvođene lordom Salisburyem da se spoje sa drugim snagama Yorka u Dvorcu Ludlow.

Slijedeći dan Rikard od Yorka je kao dokaz svojeg prava iznio detaljna rodoslovlja svoje obitelji koja upućuju na to da on vuče podrijetlo od Lionela od Clarencea, drugog sina [[Edvard III.|Edvarda III.]] Parlament je pristao uzeti u razmatranje njegov zahtjev, ali je ipak izglasovao da [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrik VI.]] treba ostati kralj. Kompromis je postignut u listopadu [[1460]]. donošenjem ''Zakona o suglasju'' (''Act of Accord''), koji je propisao da će nakon [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikove]] smrti Rikard od Yorka naslijediti krunu te je oduzeo pravo nasljedstva [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikovu]] sinu Edvardu. Rikard od Yorka je prihvatio ovaj kompromis. On mu je dao mnogo od onoga što je i sam tražio, a osobito je bilo važno da je za [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikova]] života dobio položaj ''Zaštitnika kraljevstva'' (''Protector of the Realm'') što mu je davalo moć upravljanja u [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikovo]] ime. [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikova]] žena Margareta je zajedno sa sinom Edvardom bila izgnana iz [[London]]a. ‘’Zakon o suglasju’’ je bio neprihvatljiv za pobornike Lancastera, koji su se okupili oko Margarete te na sjeveru [[Engleska|Engleske]] okupljali veliku vojsku.

 

 

Rikard od Yorka zajedno sa lordom Salisburyjem napustio je potkraj [[1460]]. [[London]] kako bi utvrdio svoje položaje prema lancasterskim snagama na sjeveru, koncentrirajući se blizu grada [[Yorka]]. Rikard od Yorka je predvodio obrambene položaje pored dvorca Sandal blizu Wakefielda na [[Božić]] [[1460]]. Iako lancasterska vojska predvođena Margaretom brojem dvostruko nadmašivala Rikardove snage [[30. prosinca]] [[1460]]., Rikard je zapovijedio napuštanje dvorca i napad svim snagama. Njegova vojska u bici je razdvojena i potpuno poražena. Ova bitka je kasnije nazvana [[Bitka kod Wakefielda|Bitkom kod Wakefielda]]. Rikard od Yorka, Salisbury i mlađi Rikardov 17-godišnji sin poginuli su u bici. Margareta je zapovijedila da se glave sve trojice istaknu na ulazu u York.

 

== Edvard IV.==

 

''Zakon o suglasju'' i događaji kod Wakefielda su 18-godišnjeg Rikardova najstarijeg sina [[Edvard IV.|Edvarda]], grofa od Marcha, učinila vojvodom od Yorka i prijestolonasljednikom. Salisburya je naslijedio grof od Warwicka kao najveći zemljoposjednik u Engleskoj.

Razdoblje od [[1467]]. do [[1470]]. je bilo označeno zahlađenjem odnosa i političkim sukobom između [[Edvard IV.|Edvarda]] i njegovog mentora i velikog dotadašnjeg saveznika, moćnog Rikarda Nevillea, grof od Warwicka, zvanog "Kingmaker". Bilo je nekoliko uzroka za ovaj sukob a jedan je bio što se [[Edvard IV.|Edvard]] [[1464]]. potajno, (protivno grofovim savjetima i željama da oženi pripadnicu [[Francuska|francuske]] kraljevske obitelji iz razloga savezništva sa [[Francuska|Francuskom]]), oženio sa udovicom Elizabeth Woodville, te omogućio rođacima svoje nove supruge veliki utjecaj na vlast, čak dajući prednost na dvoru Woodvilleovima pred Warwickom. Drugi faktori za ovaj sukob bili su [[Edvard IV.|Edvardovo]] poticanje savezništva sa [[Burgundija|Burgundijom]] a ne sa [[Francuska|Francuskom]] te nevoljkost [[Edvard IV.|Edvarda]] da omogući kćerima grofa od Warwicka da se udaju za [[Edvard IV.|Edvardovu]] braću Georgea i [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda]]. Nadalje, [[Edvard IV.|Edvardova]] opća popularnost je u to doba već polako iščezavala zbog uvođenja viših [[Porez|poreza]] i narasle korupcije i bezakonja.

 

 

Godine [[1469]]. grof od Warwicka urotio se protiv [[Edvard IV.|Edvarda]] i dobrog saveznika u tome našao je u [[Edvard IV.|Edvardovom]] ljubomornom bratu Georgeu.. Oni su okupili vojsku nezadovoljnika koja je [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] porazila u [[Bitka kod Edgecote Moora|bici kod Edgecote Moora]]. Pri tome je [[Edvard IV.|Edvard]] zarobljen i zatočen u dvorcu Middleham u [[Yorkshire]]u. Grof od Warwicka je, prethodno ga zarobivši, zapovijedio pogubljenje kraljičina oca, Rikarda Woodville, prvog grofa Riversa. Nakon toga prisilio je [[Edvard IV.|Edvarda]] da sazove parlament u [[York]]u na kojem će [[Edvard IV.|Edvard]] biti proglašen nezakonitim kraljem, a krunu bi preuzeo [[Edvard IV.|Edvardov]] brat George, vojvoda od Clarencea, u zemlji u kojoj su vladali metež i anarhija. [[Edvard IV.|Edvard IV.]] je u međuvremenu uspio pozvati na lojalnost svoga brata [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda]], vojvodu od Gloucestera i veliku većinu plemića. [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je okupio značajnu vojsku, porazio grofa od Warwicka u [[Bitka kod Losecote Fielda|bici kod Losecote Fielda]] [[12. ožujka]] [[1470]]. i na čelu vojske oslobodio Edvarda iz zatočeništva.

 

== Povratak Edvarda IV.==

 

No uspjeh grofa od Warwicka je bio kratkotrajan. Precijenivši svoje mogućnosti, predložio je [[Francuska|francuskom]] kralju [[Luj XI., kralj Francuske|Luju XI.]] zajednički napad na [[Burgundija|Burgundiju]] u kojoj je bio [[Edvard IV.]] Međutim Karlo Burgundski, koji je bio [[Edvard IV.|Edvardov]] šogor i njegov domaćin u [[Burgundija|Burgundiji]], iskrcao se sa [[Edvard IV.|Edvardom]] u [[Engleska|Engleskoj]] te u [[Bitka kod Barneta|bici kod Barneta]] [[14. travnja]] [[1471]]. porazio grofa Warwicka, a preostale je lancasterske snage porazio i potpuno raspršio u [[Bitka kod Tewkesburyja|bici kod Tewkesburyja]], [[4. svibnja]] [[1471]]. u kojoj je poginuo i [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikov]] sin Edvard, lancasterski prijestolonasljednik. [[Edvard IV.]] je ubrzo dao pogubiti [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]] ([[21. svibnja]] [[1471]].)

 

== Rikard III.==

 

Naime, u vrijeme njegove preuranjene smrti, njegov nasljednik i sin, [[Edvard V.]] je bio star samo 12 godina, pa je došlo do sukoba oko toga tko će upravljati zemljom kao regent mladog kralja. S jedne strane svoje pravo isticala je obitelj kraljeve majke Woodville (koja je među plemstvom smatrana skorojevićkom obitelji), a sa druge strane svoje pravo istaknuo je brat pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]] [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]], vojvoda od Gloucestera, koji je tvrdio da mu je pravo ''Lorda protektora'' namijenio na samrtnoj postelji brat [[Edvard IV.|Edvard]].

 

 

Uz pomoć Williama Hastingsa i Henrya Stafforda, vojvode od Buckinghama, [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je oteo Woodvilleima mladog kralja [[Edvard V.|Edvarda V.]] te ga zarobio i zatočio u [[London Tower]]u, gdje mu se nešto kasnije pridružio i mlađi brat, 9-godišnji Rikard. Uz pomoć Henryija Stafforda, vojvode od Buckinghama (koji je imao osobni i obiteljski sukob sa [[Edvard V.|Edvardovom]] majkom Elizabethom Woodville) [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je pred Parlamentom pokrenuo postupak kojim je želio dokazati da njegov nećak nema legitimitet naslijediti [[Engleska|englesku]] krunu. [[25. lipnja]] [[1483]]. godine Parlament je proglasio mladog [[Edvard V.|Edvarda V.]] i njegovog mlađeg brata Rikarda, (ostala djeca bila su ženskog spola), nelegitimnim nasljednicima krune, jer je dokazano da je [[Rikard III., kralj Engleske|Rikardov]] pokojni brat [[Edvard IV.]], prije nego se oženio sa Elizabeth Woodville već bio oženjen sa Lady Eleanor Butler, pa je stoga brak sa Elizabeth bio nevaljan i djeca rođena u tom braku nezakonita. Kako su druga [[Rikard III., kralj Engleske|Rikardova]] braća umrla prije pokojnog [[Edvard IV.|Edvarda IV.]], [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] je bio jedini zakoniti nasljednik krune jer nije imao protukandidata za prijestolje. Zatočeni mladi kralj [[Edvard V.]] i njegov brat Rikard (znani kao ''Prinčevi iz kule'') nikada više nisu viđeni. Najvjerojatnije su ubijeni, a za što se optuživalo [[Rikard III., kralj Engleske|Rikarda]] i vojvodu od Buckinghama, ali bez dokaza, što je ostalo kao jedna od najvećih enigmi u [[Engleska|engleskoj]] povijesti. [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] se, slijedom navedenih događanja, dao [[6. srpnja]] [[1483]]. okruniti za engleskog kralja pod imenom [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard III.]]

 

== Henrik Tudor ==

Lancasterski pobornici su, s druge strane, sve svoje nade polagali na [[Henrik VII.|Henrika Tudora]], čiji je otac Edmund Tudor bio nezakoniti polubrat [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], a potjecao je iz [[Wales|velške]] obitelji Tudor iz Penmynydda. Edmund Tudor bio je za života oženjen [[Henrik VII.|Henrikovom]] majkom Margaretom Beaufort, nasljednicom bočne srodničke linije klana Lancaster koja vuče podrijetlo od Johna od Gaunta, drugog sina [[Edvard III.|Edvarda III.]]