Slovaci: razlika između inačica

 

=== Počeci ===

 

Najstariji preživjeli arheološki artefakti iz današnje Slovačke datiraju unazad ranog [[paleolitik]]a, a pronađeni su blizu mjesta [[Nové Mesto nad Váhom]]. Ovo staro oruđe učinjeno je ''klaktonskom'' (prema gradu [[Clacton-on-Sea]], gdje je prvi puta pronađeno) tehnikom. Drugo kameno oruđe iz Srednjeg paleolitika otkriveno je u pećini Prévôt blizu [[Bojnice]] i obližnjih mjesta.

 

=== Dolazak Slavena ===

 

Rimske i germanske povijesne teorije sugeriraju da je središnja [[Europa]] naseljena [[Slaveni]]ma tek od VI stoljeća, a nalazi se između [[Visla|Visle]], [[Dnjestar|Dnjestra]], [[Dunav]]a i uključujući današnju [[Slovačka|Slovačku]], [[Panonija|Panoniju]] i [[Karantanija|Karantaniju]]. Neki sadašnji arheolozi i povjesničari drže da slavenska plemena ovdje žive tisućama godina razvijajući se iz sjedilačkog domorodačkog stanovništva usred [[Kelti|keltskih]] i [[Germani|germanskih]] pokreta.

 

==== Dolazak [[Mađari|Mađara]] ====

Ugarska plemena nakon uništenja slavenskog carstva, nastaniše ravnice između Tise i Dunava i nametnuše svoj autoritet nad slavenskim življem, adoptirajući usput njihov stil života. Sagradiše gradove, uvedoše agrikulturu i trgovinu, prihvatiše kršćanstvo i organiziraše se u državu. Ćud ipak ne mijenjaju. Horde konjanika svake godine upadaju na germansko područje zbog pljačke. Ovome se moralo stati na kraj pa kralj [[Oton I. Veliki]] na rijeci Lech, pritoci Dunava kompletno uništi mađarsku vojsku.

 

U razvoju države mađarskog kraljevstva, Mađari su pokupili osnovne elemente organizacije bivšeg slavenskog carstva iz Svätoplukovog perioda, a sa njima i mnoge staroslavenske riječi vezane uz organizaciju države, hijerarhiju, sudski sistem, crkvu, agrikulturu, trgovinu, socijalne odnose, etc ,i mnoge su do danas sačuvali u svome jeziku.

 

 

Kada je stvorena mađarska država, slovački teritorij Moravska, odvojio se od ostatka bivše države, i postat će teritorijem kasnije Češke. Tatarskom invazijom od 1241-1243 doći će do eksterminacije velikog dijela populacije i na koncu rezultirati mađarskim pozivom njemačkim kolonistima koji će pomoći u razvoj uindustrije i gradova, ne samo na području mađarske države, nego i diljem Srednje i Istočne Europe. Slovačka je bila najveći proizvođač srebra i druga u proizvodnji zlata u Europi, i sve do turske ekspanzije najbogatija i najrazvijenije područje Mađarske. Prve kraljevske privilegije date su tada slovačkim gradovima [[Trnava]] (1238), [[Zvolen]], [[Krupina]], [[Stary Tekov]] (1240), Nitra, [[Košice]] (1248), [[Banská Štiavnica]] (1255), [[Banská Bystrica]] (1255), [[Gelnica]] (1270), [[Bratislava]] (1291)

Mađari gube bitku na Mohacsu i Mađarska postaje turskom provincijom. [[Transilvanija]], drugi dio carstva postala je turskim [[protektorat]]om u kojemu se među plemstvom rađa anti-habsburški revolt u periodu od 1604.-1711. Ovi revolucionari koje predvodi plemstvo na strani su Turaka. Treći dio carstva, današnja [[Slovačka]] (osim južnih i središnjih predjela), današnja sjeverozapadna [[Mađarska]], sjeverna [[Hrvatska]] i Burgenland ([[Gradišće]]) opiru se [[Turci]]ma i 1526 postaju dio [[Habsburška Monarhija|Habsburške monarhije]], pod imenom [[Kraljevina Mađarska]]. Bratislava postaje u periodu između 1536 do 1784/1848 grad krunisanja Kraljevine Mađarske ,u kojem se katedrali Svetoga Martina ([[Konkatedrála svätého Martina]]) od 1526. do 1830. okrunilo 19 habsburških suverena, kraljeva i kraljica Mađarske).

 

 

Turska invazija skupo je stajala Slovačku u obrani mađarske monarhije, ne samo u krvi i gubitku populacije, nego i u gubljenju prirodnih bogatstava, napose zlata i srebra. Tek nakon izbacivanja Turaka iz Središnje Europe (1686) [[Budim]] će postati glavni grad Mađarske a Slovake čeka jedan novi period koji će započeti nacionalnim pokretom sa nadom u svjetliju budućnost. U 18. i kroz 19. stoljeće pojavit će se želja za ponovnim rođenjem njihove države i javiti se političke stranke što će rezultirati ujedinjenjem sa [[Češka|Češkom]] i konačnim stvaranjem samostalne slovačke države kojoj je još 623 Samo (Sámova říše), udario temelje.

 

=== Kuhinja ===

Tradicionalna slovačka kuhinja datira još iz staroslavenskog perioda i kao i kod njihovi rođaka [[Česi|Čeha]], [[Poljaci|Poljaka]], [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i drugih, pod utjecajem je stranih naroda sa kojima su kroz povijest dolazili u kontakt, što se tiče slovačkog slučaja utjecali su [[Mađari]], [[Austrijanci]] i [[Nijemci]]. Temelj prehrane čine brojne vrste [[juha]], kaša, kuhanog povrća, pečenog i dimljenog mesa i [[mliječni proizvodi|mliječnih proizvoda]]. Stilovi kuhanja variraju od regije do regije, a specijaliteti su im slatka i slana jela i valjušci. Jedno od njihovih najpopularnijih su bryndzove halusky, krumpirovi valjušci sa ovčjim sirom. Uz jelo ide i piće, a kod Slovaka omiljeni su [[borovička]] (jaki [[džin]] proizveden od [[Juniperus communis]]a, od [[Rusi|Rusa]] nazivana боровичка) i kao kod južnih srodnika [[Hrvati|Hrvata]] ''slivovica'' (šljivova rakija). Ova vrsta rakije najpopularnija je kod [[Slaveni|slavenskih]] naroda i ime joj se veoma malo razlikuje: srpski ''шљивовица'', hrvatski ''šljivovica'', makedonski ''сливовица'', češki ''slivovice'', bugarski ''сливова'' ili ''сливовица'', poljski ''śliwowica''.