'''Oksitanski jezici''' (ili '''okcitanski''', ''langue d'oc'') ogranak iberoromanskih jezika koji se govore u departmana južne [[Francuska|Francuske]], te u nekim dijelovima [[Španjolska|Španjolske]] i [[Italija|Italije]], i u [[Monako|Monaku]]. Četiri od nekad priznatih 6 jezika [[overnjanski]], [[gaskonjski]], [[langedoški]], i [[limuzinski]]) kaasnije su proglašeni dijalektima okcitanskog. Uz okcitanski pripadao im je i danas izumrli [[Judeoprovansalski jezik]], kojim su govorili [[Židovi]]. Poznat je kao jezik trubadura, a svoj procvat doživljava u razdoblju od 11. do 13. stoljeća kada se razvija u književni jezik. Nakon toga slijedi razdoblje propasti i odumiranja, ali unatoč svemu, i danas se uspio održati u govoru stanovnika ruralnih područja i visoko obrazovanih ljudi. Najpoznatiji trubadur koji ga je koristio je Viljam IX akvitanski.
Trubaduri su ostavili najveći trag u okcitanskom jeziku, a i danas je očuvano 2500 izvornih pjesama. U velikim gradovima poput Toulousea, Bordeauxa, Marseillea ne može se čuti okcitanski govor, no zbog bogate povijesti on se i danas njeguje.
