William Faulkner: razlika između inačica

 

Na početku Faulknerova velikog razdoblja njegov je treći roman »Sartoris«, [[1929]]., priča o uglednoj obitelji toga imena kojom počinje njegova saga o Yoknapatawphi i gradiću Jeffersonu (apokrifna imena za gradić sličan Oxfordu i njegov kotar Lafayette). Na neobično točno opisanu i u svakom detalju proživljenu životu svoje regije (što ga čini i regionalnim piscem), Faulkner je izgradio povijesni, simbolični i mitski svijet. Prozom biblijske veličine i grozničavog intenziteta, William Faulkner je stvorio, kako je rekao jedan kritik, "kozmos koji nitko ne posjeduje". Po senzibilitetu blizak naturalističkim piscima konca [[19. stoljeće|19. stoljeća]], no istodobno visoko svjestan i savjestan umjetnik, u svoj je opus integrirao mnoge modernističke narativne tehnike (npr. tehniku struje svijesti, vremenskog ''flashbacka'' koji nalazimo u filmovima, polifoniju glasova, narativne rezove i poetske komentare).

Roman »Krik i bijes«, [[1929]]., prikaz je propasti četvero djece stare obitelji Compson, uklopljen u povijest američkoga Juga, a ujedno i eksperimentalni, inovativni roman struje svijesti koji može stati uz bok [[James Joyce|Joyceovu]] »Uliksu«. Radikalnost foknerovske inovacije vidljiva je i po tom što je, esencijalno, sav roman sadržan u svijesti idiota Benjya. Tom je djelu poput slike u zrcalu suprotstavljen roman o krajnje siromašnoj seljačkoj obitelji Bundrenovih, »Kad ležah na samrti«, [[1930]]., koji se sastoji od unutarnjih monologa muža i (umiruće) žene, njihove mahnite, vizionarske i ekstravagantne djece i susjeda, a radnja kulminira u mitsko-grotesknom, ali primitivnom i tvrdoglavom, ustrajnom prevoženju majčina lijesa na daleko groblje u doba velike poplave.