Poli(vinil-klorid): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
početak |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Polivinil klorid''' je jedna od najkorištenijih vrsta plastike koja se zbog svoje prilagodljivosti i niske cijene koristi naveliko u razne svrhe: kao ambalaža, za izradu namještaja, igračaka, auto dijelova, medicinskih pomagala i, najčešće, različitih građevnih materijala. Međutim, upravo zbog svoje raširenosti postaje jedan od gorućih ekoloških problema, čemu pridonosi i njegova toksičnost u svim fazama od proizvodnje, preko upotrebe do odlaganja. U smislu donesene dobiti, PVC je jedan od najvrjednijih proizvoda u kemijskoj industriji. Na svijetu je preko 50% proizvedenog PVC-a korišteno u [[građevina|građevini]]. Posljednjih nekoliko godina PVC je zamjenjivao tradicionalne građevne materijale kao što su [[drvo]], [[beton]] i [[glina]] u mnogim područjima. Ipak je od nedavno više poticano korištenje zamjenskih materijala, zbog zabrinutosti za okoliš i zbog toksičnih svojstava PVC-a. Često se reciklira, i koristi se broj "3" kao simbol reciklaže.
==Otkriće ==
Polivinil klorid je slučajno otkriven barem dva puta u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], prvi put ga je otkrio [[Henri Victor Regnault]] [[1835]]. godine, a drugi puta [[Eugen Baumann]] [[1872]]. godine. Oba se puta polimer pojavio kao bijela krutina unutar boca [[vinil klorida]] koje su ostavljene na sunčevoj svjetlosti. U ranom [[20. stoljeće|20. stoljeću]] ruski kemičar [[Ivan Ostromislensky]] i [[Fritz Klatter]] iz njemačkog kemijskog trgovačkog društva Griesheim-Elektron su pokušali koristiti polivinil klorid u komercijalnim proizvodima, ali je krhki polimer uzrokovao propast bilo kojeg proizvoda. Godine [[1926]]. [[Waldo Semon]] i B.F. Goodrich Company osmislili su metodu plasticiziranja PVC-a miješajući ga s različitim aditivima. Rezultat je bio fleksibilniji i lakši za procesirati materijal koji je uskoro postigao veliku komercijalnu upotrebu.
== Proizvodnja ==
| |||