Razlika između inačica stranice »Lužičkosrpski jezici«

m
m (Bot: standardizacija)
 
=== Gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski ===
Lužičkosrpski jezik dijeli se na dva glavna narječja iz kojih su se razvila i dva književna jezika: [[gornjolužičkosrpski jezik|gornjolužičkosrpski]] i [[donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpski]]. Gornjolužičkosrpski govori se na jugu i bliži je [[Češki jezik|češkomu]] i [[Slovački jezik|slovačkomu]], a donjolužičkosrpski govori se na sjeveru i bliži je [[Lehitski jezici|lehitskim jezicima]]. Gornjolužičkosrpskim govori oko 55 000 govornika, od čega je 15 tisuća katolika. Središte im je grad [[Bautzen|Budišin]] (njem. ''Bautzen'') gdje je [[1595]]. tiskana prva knjiga na tom jeziku, Molerov prijevod Maloga katekizma [[Martin Luther|Martina Luthera]]. Prvi pisani spomenik Zakletva budišinskih Srba potječe iz druge polovine 15. stoljeća. Katolički se književni jezik razvio u 17. stoljeću. Prva je tiskana gornjolužičkosrpska gramatika isusovca Jakoba Xavera Ticina ''Principia linguae wndicae'', tiskana [[1679]]. u [[Prag]]u. Krajem 17. i početkom 18. stoljeća preveo je Jurij Hawštyn Swĕtlik cijelu [[Biblija|Bibliju]], a [[1721]]. objavio i prvi rječnik Vocabularium Latino-Serbicum. Protestantski je književni jezik utemeljen prijevodom Novog zavjeta Michala Frencela iz [[1706]]. godine. Ta je inačica kodificirana u Wendische Gramatica Georga Matthaeija iz [[1721]]., a cijela je Biblija za protestante tiskana u Budišinu [[1728]].
 
U četrdesetim godinama 19. stoljeća jača nacionalna svijest Lužičana i težnja za autonomijom. Te su težnje ojačale nakon osnivanja ''Maćice serbske'' [[1847]]. i društva ''Domovina'' [[1912]]. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] na mirovnoj konferenciji u [[Pariz]]u propada pokušaj formiranja vlastite države. Za hitlerovske diktature lužičosrpske su kulturne ustanove likvidirane, istaknuti patriotski elementi zatvoreni ili raseljeni, a javna se upotreba jezika zabranila. Nakon [[1945]]. u svjetovnom je tisku postignuto puno jedinstvo jezika, ustavom Njemačke Lužičanima je zajamčena kulturna autonimija, obnovljene su prosvjetne ustanove i izlazi stanovit broj novina i časopisa.
89

uređivanja