Razlika između inačica stranice »Mirko Vidović«

Dodano 112 bajtova ,  prije 11 godina
Nakon završenog Filozofskog fakulteta, oženjen Francuskinjom Lucienne rođ. Ravit, privremeno je zaposlen kao urednik Kulturne kronike u zadarskom '[[Narodni list|Narodnom listu]]', u očekivanju da službeno bude imenovan asistentom u tamošnjem Institutu [[JAZU]] kao znanstveni istraživač na području povijesti pismenosti na Jadranskoj obali. U njegovom domu u Zadru počeo je s radom Pokret nezavisnih intelektualaca koji je okupio oko načela mišljenja po savjesti, a ne po ideološkim načelima i taj ustvari jedini takav pokret u ondašnjem komunističkom svijetu, doživio je zabranu, izbacivanje s posla njegovih pripadnika, neki su morali emigrirati, a nekoliko njih je osuđeno i išlo na robiju. No, zbog vođenja ankete o populacijskoj problematici u Zadru, pao je u nemilost i morao je hitno napustiti zemlju sa ženom i djetetom i otići u [[Francuska|Francusku]], kako bi izbjegao proces zbog 'odavanja državnih tajni u korist [[Vatikan]]a'.
 
Po dolasku u Francusku, upisao je ponovno književnost i ruski jezik na Sveučilištu u [[Lyon]]u i opet postigao diplomu (do stupnja [[magisterij]]a). Nakon toga upisao je i Čistu filozofiju, no nije taj fakultet uspio završiti, jer je s francuskom putovnicom morao hitno ići u posjet teško bolesnoj majci u Livno. Po povratku iz Livna, izdao ga je u Zadru nekadašnji kolega s Fakulteta i bio je uhićen. Suđeno mu je u Zadru 03. rujna 1971. zbog knjige pjesama "Hram nade" i osuđen je na četiri godine strogog zatvora. Tad je izdao svog strica Ivana koji ga se odrekao budući da mu je bio posvojitelj.I nikad se više nisu sreli. Kad je dospio u KPD Stara Gradiška, [[UDBA|udba]]ški inspektori su pod međunarodnim pritiskom ponudili Vidoviću da svjedoci protiv dva intelektualca koji su, nakon pada [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]], zatvoreni i da nakon tog svjedocenja bude oslobodjen. Vidovic je odbio. Ponovno je bio sudjen on sam u Zagrebu i dne 31.03.1973. osudjen na jos tri i pol godine robije zbog toga sto je prilikom boravka u Francuskoj objavljivao svoje radove u izdanjima 'Hrvatske revije', pod motivacijom da je bio povezan s 'neprijateljskom emigracijom'.
 
Nakon teške tri godine zatočeništva u logoru Stara Gradiška, prebačen je u [[Srijemska Mitrovica|Srijemsku Mitrovicu]], gdje je zadržan još više od dvije godine na izdržavanju kazne. Nakon osobnog zauzeća ondašnjeg francuskog Predsjednika Republike, pušten je, s izdržanih pet godina i dva mjeseca robije, na 'uvjetnu slobodu' i administrativno protjeran iz [[Jugoslavija|Jugoslavije]].
Anonimni suradnik