|
== Psihološke determinante čovjekova ponašanja ==
Pod opću fenomenologiju Jung je predstavio pet glavnih grupa instinktivnih faktora: glad, seksualnost, aktivnost, refleksija i stvaralački faktor (sa položajem volje definiranim nesumnjivo dinamičkog porijekla, kao i nagoni, ali spornim uslijed filozofskih implikacija ili oprečnih premisa pogleda na svijet) i šest modaliteta psihičkih funkcija koji determiniraju čovjekovo ponašanje. Modaliteti izražavaju zavisnost o spolu, dobu i nasljednim dispozicijama, nadalje o [[ekstraverzija|ekstraverziji]] i [[introverzija|introverziji]] koji daju pravac psihičkim zbivanjima, o tkz. smjeru prema gore i dolje, odnosno o modalitetu duhovnog i materijalnog.
U specijalnoj fenomenologiji je razložio [[fenomen]] psihičke cjepljivosti, s kojom se kao psihijatar jasno susretao unutar psihopatologije. Cjepljivost znači da se djelovi [[psiha|psihe]] odvajaju od svijesti u takvoj mjeri da se ovi ne pojavljuju samo kao strani, već istovremeno vode i autonomni, vlastiti život. Pri tom ne mora se uvijek raditi o podvojenim , histeričnim ili šizofrenim alternacijama ličnosti, već samo o kompleksima u okvirima normalnog. Stoga je u osnovi uzev definirao cjepljivost kao normalan fenomen. Arhetipske figure koje se personificirano javljaju u području [[religija|religijskih]] i umjetničkih fenomena, Jung je sažeo pod pojam kolektivno nesvjesno. Arhetipovi kolektivno nesvjesnog, kao dakle red veličine od svijesnog odcijepljenih faktora, upliviraju na čovjekovo ponašanje i igraju značajnu ulogu u njegovu životu. Samim tim oni, pored što su tipične religiozne slike (duša (Anima), duh (Animus), [[Sotona]] (Sjenka), [[Bog]] (Jastvo)) ili izražena slojevitost u umjetničkim djelima (npr. sveta pisma) u osnovi su i dinamički predlošci, odnosno instinkti koji se aktiviraju u tipiziranim životnim situacijama. Po Jungu arhetipske slike predstavljaju smisao nagona. Na virtualnoj psihičkoj skali nagone je postavio u infracrveno područje psihe, a arhetip u ultraljubičasto, kao dvije krajnje odvojena psihoidne suprotnosti čije je ishodište u objektu, ili kao psihificirane datosti čiji je izvor izvan psihičkog porijekla. Arhetip je zapravo nagon na jednom višem nivou biokemijskih treptaja, u rasponu kojih postoji fenomen psihičke reflektivne svijesti..
Modaliteti izražavaju zavisnost o spolu, dobu i nasljednim dispozicijama, nadalje o ekstraverziji i introverziji koji daju pravac psihičkim zbivanjima, o tkz. smjeru prema gore i dolje, odnosno o modalitetu duhovnog i materijalnog.
Jungova definicija «Cjepljivost s jedne strane znači raščlanjivanje u mnoštvo strukturalnih jedinca, s druge poželjnu mogućnost diferencijacije, odnosno izdvajanja izvjesnih strukturnih djelova koji se onda vježbaju pomoću voljne koncentracije i time dovode do najvećeg mogućeg razvitka» zapravo je baza [[individuacija|individuacijskog ]] procesa unutar specijalne fenomenologije, pri čemu se individua razračunava s psihologijom kolektivno nesvjesnog, sa krajnjom terapijskom svrhom iskazanom u razumijevanju smisla vlastite [[egzistencija|egzistencije ]]. Specijalna fenemenologija diferencira psihu od nagonskih sfera odnosno kopirajućih ponašanja, a uvođenjem hipoteze o Osobnosti (Jastvu, Vlastitosti) kao virtualne konstitucije krajnjeg smisla ne samo pojedinog čovjeka već i čitave nadopunjavajuće grupe, odnosno faktora koji kompenzira svijest o vlastitom ja, analitičku psihologiju stavlja korak izvan klasične [[znanost|nauke]]. ▼
Specijalna fenomenologija se može sažeti u Jungovoj rečenici da je psiha početak i kraj svake spoznaje, psiha nije samo objekt njene nauke već i njen subjekt. Psiha je svijesno-nesvjesna cjelina. Iz te cjeline, odnosno [[duša|duše ]], potiču apsolutno sva čovjekova iskustva , a njoj se u krajnjoj liniji vraćaju sva stečena saznanja. ▼U specijalnoj fenomenologiji je razložio fenomen psihičke cjepljivosti, s kojom se kao psihijatar jasno susretao unutar psihopatologije.
Cjepljivost znači da se djelovi psihe odvajaju od svijesti u takvoj mjeri da se ovi ne pojavljuju samo kao strani, već istovremeno vode i autonomni, vlastiti život.
Pri tom ne mora se uvijek raditi o podvojenim , histeričnim ili šizofrenim alternacijama ličnosti, već samo o kompleksima u okvirima normalnog.
Stoga je u osnovi uzev definirao cjepljivost kao normalan fenomen.
Arhetipske figure koje se personificirano javljaju u području religijskih i umjetničkih fenomena, Jung je sažeo pod pojam kolektivno nesvjesno.
Arhetipovi kolektivno nesvjesnog, kao dakle red veličine od svijesnog odcijepljenih faktora, upliviraju na čovjekovo ponašanje i igraju značajnu ulogu u njegovu životu. Samim tim oni, pored što su tipične religiozne slike (duša (Anima), duh (Animus), Sotona (Sjenka), Bog (Jastvo)) ili izražena slojevitost u umjetničkim djelima (npr. sveta pisma) u osnovi su i dinamički predlošci, odnosno instinkti koji se aktiviraju u tipiziranim životnim situacijama.
Po Jungu arhetipske slike predstavljaju smisao nagona.
Na virtualnoj psihičkoj skali nagone je postavio u infracrveno područje psihe, a arhetip u ultraljubičasto, kao dvije krajnje odvojena psihoidne suprotnosti čije je ishodište u objektu, ili kao psihificirane datosti čiji je izvor izvan psihičkog porijekla.
Arhetip je zapravo nagon na jednom višem nivou biokemijskih treptaja, u rasponu kojih postoji fenomen psihičke reflektivne svijesti..
▲Jungova definicija «Cjepljivost s jedne strane znači raščlanjivanje u mnoštvo strukturalnih jedinca, s druge poželjnu mogućnost diferencijacije, odnosno izdvajanja izvjesnih strukturnih djelova koji se onda vježbaju pomoću voljne koncentracije i time dovode do najvećeg mogućeg razvitka» zapravo je baza individuacijskog procesa unutar specijalne fenomenologije, pri čemu se individua razračunava s psihologijom kolektivno nesvjesnog, sa krajnjom terapijskom svrhom iskazanom u razumijevanju smisla vlastite egzistencije.
Specijalna fenemenologija diferencira psihu od nagonskih sfera odnosno kopirajućih ponašanja, a uvođenjem hipoteze o Osobnosti (Jastvu, Vlastitosti) kao virtualne konstitucije krajnjeg smisla ne samo pojedinog čovjeka već i čitave nadopunjavajuće grupe, odnosno faktora koji kompenzira svijest o vlastitom ja, analitičku psihologiju stavlja korak izvan klasične nauke.
▲Specijalna fenomenologija se može sažeti u Jungovoj rečenici da je psiha početak i kraj svake spoznaje, psiha nije samo objekt njene nauke već i njen subjekt. Psiha je svijesno-nesvjesna cjelina. Iz te cjeline, odnosno duše, potiču apsolutno sva čovjekova iskustva , a njoj se u krajnjoj liniji vraćaju sva stečena saznanja.
== Literatura ==
| 