Mjesec: razlika između inačica

 

Uzajamni položaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do [[pomrčina Sunca |pomrčine Sunca]] i [[pomrčina Mjeseca | Mjeseca]]. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mreža, koje pomažu u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija [[zvijezda]] (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (''lunisolarni utjecaj''), uzrokuje na Zemlji [[plima|plimu]] i [[oseka|oseku]] [[more|mora]] i [[jezero|jezera]], kao i "disanje" Zemljine kore što je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je još uvijek nerazjašnjen, ali je sigurno da se [[kukci]] orijentiraju pomoću Mjeseca.

Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara [[komet]]a. Prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u [[orbita|Zemljinu orbitu]] koja je oblikovala Mjesec. Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio [[Galileo Galilej|Galilej]] [[1609]]. godine. Najniža područja Mjeseca su ogromne sive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je '''Giovanni Riccioli''' ([[1598]]-[[1671]].) nazvao morima [[1651]]. godine, iako u njima nema vode. Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji ([[Alpe]], [[Apenini]], [[Pireneji]], itd.). Najviša točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom [[pol]]u, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 metara. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri ili vrtače, koji opet nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov ([[Isaac Newton]]), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu [[Josef Hopmann|Josefu Hopmannu]], koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih nosi čak i ime našeg [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]]. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge ([[Nikola Kopernik|Kopernikov]] krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili [[vulkan]]ske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela (asteroida) u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se još uvijek vide.