Vatroslav Jagić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija
Nema sažetka uređivanja
Redak 7:
Na preporuku [[Izmail Ivanovič Sreznevskij|I. I. Sreznjevskog]] izabran je za profesora slavistike u [[Odesa|Odesi]]. Pripremnu godinu proveo je u [[Berlin]]u i [[Petrograd]]u. Od [[1874]]. do [[1880]]. bio je prvi profesor slavistike na [[Humboldt sveučilište|Humboldtovu sveučilištu]] u [[Berlin]]u. Nakon toga je profesor slavistike na sveučilištu u Petrogradu. Godine [[1886]]. kao nasljednik F. Miklošiča postao je profesor slavistike na bečkom sveučilištu na kojem je djelovao do umirovljenja ([[1908]].). Umro je u Beču, ali je pokopan u Varaždinu ([[12. kolovoza]] [[1923]].).
 
Stručne radove iz književnosti i jezika Jagić je počeo objavljivati u izvještajima zagrebačke gimnazije. Godine [[1863]]. s [[Franjo Rački|Franjom Račkim]] i [[Josip Torbar|Josipom Torbarom]] pokrenuo je ''Književnik, časopis za jezik i poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti'' u kojemu je objavio nekoliko zapaženih radova (''Naš pravopis, Primjedbe našoj sintaksi, Iz prošlosti hrvatskoga jezika''). Marljivo je surađivao u Radu JAZU u kojemu je, uz ostalo objavio rasprave ''Građa za glagolsku paleografiju'', ''Pomlađena vokalizacija u hrvatskome jeziku'', ''Građa za slovinsku narodnu poeziju''.
 
Vatroslav Jagić je [[1869.]] godine u 1. knjizi "Starina" u prilogu Ogledi stare hrvatske proze tekst [[Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika|"Reda i zakona od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika"]] objavio kao "crticu o životu manastirskom starih dalmatinsko-hrvatskih koludrica". <ref>http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-red-i-zakon.html</ref>