Razlika između inačica stranice »Mladen Pelaić«

Dodano 50 bajtova ,  prije 12 godina
bez sažetka
| broj u klubu = 4
| pozicija = [[nogometne pozicije|branič]]
| ugovor = do lipnja 2010.
| mlade godine = [[2000]]. - [[2004]].
| juniorski klubovi = [[NK Dinamo Zagreb]]
| godine treniranja =
| klubovi =
| ažurirano = 119. svibnjaprosinca 2008
}}
'''Mladen Pelaić''' ([[Zagreb]], [[20. kolovoza]] [[1983]].), [[hrvatska|hrvatski]] [[nogomet]]aš
Nogometnom se Pelaić počeo baviti u pomlatku [[zagreb]]ačkog [[Dinamo Zagreb|Dinama]]. Nakon što je završio juniorski staž nije se uspio probiti do prvih 11 seniorske momčadi, te je otišao u susjedni [[NK Zagreb]]. U ''Kranjčevićevoj'' igra na poziciji desnog braniča, ali sa dosta izraženom napadačkom ulogom. Sezone [[Hrvatska nogometna liga - sezona 2005./06.|2005./06.]] sa 5 je pogodaka bio najbolji strijelac momčadi, te time navukao na sebe pažnju raznih drugih klubova. Iako je prelazak u [[split]]skog Hajduka bio praktički siguran, prihvatio je ponudu [[belgija|belgijskog]] [[Standard de Liege|Standarda]], te nakon probe potpisao ugovor za tada doprvaka belgijske [[Jupiler liga|Jupiler lige]].
 
U Standardu je zajedno sa [[Milan Rapaić|Milanom Rapaićem]] na pripremama odigrao sve utakmice, te bio ozbiljan konkurent za prvu momčad. Ipak, u europskim je natjecanjima nastupio u 2 utakmice (protiv [[bukurešt]]anske [[Steaua Bukurešt|Steaue]] i [[Celta de Vigo|Celte]] iz [[Vigo|Viga]]), a u prvenstvu samo jednom ušao sa klupe, i to baš netom prije nego je sudac odsvirao kraj utakmice.
 
Nakon polusezone u kojoj tako nije zabilježio skoro nikakvu minutažu, Pelaića je opet u svojim redovima htio Hajduk. Transfer se obavio dosta prije početka zimskog prijelaznog roka, a u njega je bio uključen i legendarni igrač splitskog kluba [[Alen Bokšić]]. Hajduk je platio oko 200.000 [[euro|€]] i sa Pelaićem potpisao 3,5-godišnji ugovor, otvorivši mu mjesto na desnom boku prodajom kapetana [[Darko Miladin|Darka Miladina]] u [[Grčka|Grčku]]. Iako je završio cijelu omladinsku školu Dinama, Pelaić je odmah na predstavljanju u novom klubu istaknuo da je i tada, kao i cijela njegova obitelj, bio hajdukovac.
Odmah je debitirao u momčadi isprva sa solidnim nastupima, no, i velikom greškom na maksimirskom derbiju kada je u svom šesnaestercu glavom vraćao loptu vrataru i pritom dodao [[Eduardo da Silva|Eduardu]] za pogodak ( utakmica završila 2:1 za Dinamo ). Pamtit će, također, još jedan derbi sa Dinamom, kada je na Poljudu dobio crveni karton nakon što suigrač mu [[Tonči Žilić|Žilić]] udara u lice [[Dino Drpić|Dinu Drpića]]. On mu je kasnije, ipak, izbrisan.
 
Kasnije mu forma sve više opada i ne uspjeva pružiti zadovoljavajuće igre kao desni branič momčadi, navukavši na sebe negodovanje navijača. Nakon što uspijeva zabilježiti par asistencija i nešto boljih nastupa teško stradava u utakmici sa [[HNK Cibalia|Cibalijom]], gdje mu je nakon prekršaja [[Mario Andričević|Marija Andričevića]] slomljena potkoljenica. zbogNakon čegaoperacije ćei pauziratiuznapredovalog narednihoporavka 6nesmotrenim mjeseci.skokom opet ozljeđuje isto mjesto, te je njegov povratak profesionalnom nogometu sada jako upitan.
 
Za mladu je reprezentaciju debitirao u [[Kostrena|Kostreni]], [[29. svibnja]] [[2004]]. protiv Slovačke. Otad ga je izbornik [[Slaven Bilić]] redovito koristio kao standardnog prvotimca, sve do neuspjele kvalifikacije utakmice sa Srbijom i Crnom Gorom u [[Velika Gorica|Velikoj Gorici]] kada se od U-21 reprezentacije oprostila većina igrača.