Aram Hačaturjan: razlika između inačica

{{wikipoveznice}}'''Aram KhachaturianHačaturjan''' (armenski: Արամ Խաչատրյան, ruski: Аpaм Ильич Xaчaтypян) (6. lipnja 1903. – 1. svibnja 1978.) sovjetsko-armenski kompozitor čija su djala često bila utjecana armenskom narodnom glazbom.

Aram KhachaturianHačaturjan rođen je u Tbilisiju[[Tbilisi]]ju, (današnja [[Gruzija]], tadašnja carska Rusija) u armenskoj porodici. U mladosti bio je očaran glazbom koju je čuo oko sebe. Isprva se nije orijentirao na glazbu i razmišljao je o studiju biologije ili inženjerstvu. 1921. godine sa starijim bratom Surenom Khachaturovim (koji je tada bio direktor moskovskog umjetničkog kazališta) otputovao je u Moskvu radi studija biologije iako nije znao govoriti ni riječi ruskoga. Iako nije imao posebnog glazbenog obrazovanja (svirao je tubu u školskom orkestru i bio samouk na klaviru), pokazao takav zavidan glazbeni talent da je primljen u Gnesin glazbenu školu gdje je pohađao čelo u klasi Mikhaila Gnesina i pristupio obrazovanju na smjeru kompozicije 1925. godine. Pored studija biologije pohađao je i glazbenu školu Gnesin.

KhachaturianovaHačaturjanova glazba uključuje koncerte za violinu (također prerađene i za flautu), čelo i klavir, koncerte-rapsodije za iste instrumente, tri simfonije (treća sadrži dio za petnaest dodatnih truba i orgulje) i baleti Spartak i Gayane (1942). Posljednji balet uključuje i njegov, vjorojatno najpoznatiji dio, "Ples sa sabljama" (Sabre Dance). Također je pisao i kraće klavirske pjesme kao što je "Dvije žene tračaju", brza i živa pjesma. Također je komponirao glazbu za film i drame kao što je 1941. bio Masquerade Mikhaila Lermontova.

==KhachaturianHačaturjan i komunizam==

KhachaturianHačaturjan je bio zanesen komunizmom. 1920. godine kada je Armenija proglašena sovjetskom republikom, KhachaturianHačaturjan se pridružio propagandnom vlaku koji je išao kroz Armeniju i bio popunjen armensko-gruzijskim umjetnicima. KhachaturianHačaturjan se učlanio u komunističku partiju 1943. godine. Njegovi komunistički ideali, kao i armenski nacionalizam, vidljivi su u njegovim djelima posebice u "Gayene" (koja se zbiva na zajedničkoj farmi) i njegovoj Drugoj simfoniji. Simfonijska pjesma, koja je kasnije proglašena Trećom simfonijom, navukla je bijes partije. Ironičo, jer ju je KhachaturianHačaturjan napisao kao posvetu komunizmu. Andrei Zdanov, sekretar komunističke partije donio je 1948. god. tzv. "Zdanovljev dekret" kojim se KhachaturianaHačaturjana, Prokofjeva, Šostakoviča i druge ruske glazbenike proglašava formalistima i nepoželjnima za narod. Sva tri osuđena glazbenika morala su se javno pokajati i ispričati. Dekret se posebno odnosio na KhachaturianaHačaturjan koji je kasnije rekao: "bila su to teški dani za mene ... tako sam nepravedno optužen. Moj pokajnički govor na komitetu bio je neiskren. Bio sam razoren i uništen tako da sam razmišljao i o tome da promijenim profesiju."