Aram Hačaturjan: razlika između inačica

{{wikipoveznice}}'''Aram Iljič Hačaturjan''' (armenski: Արամ Խաչատրյան, ruski: Аpaм Ильич Xaчaтypян) (6. lipnja 1903. – 1. svibnja 1978.) sovjetsko-armenski kompozitor čija su djala često bila utjecana armenskom narodnom glazbom.

Aram Hačaturjan rođen je u [[Tbilisi]]ju, (današnja [[Gruzija]], tadašnja carska Rusija) u armenskoj porodici. U(otac mladosti biomu je očaranbio glazbomknjigoveža kojuu je čuo oko sebeTbilisiju). Isprva se nije orijentirao na glazbu i razmišljaoImao je otri studijustarija biologijebrata ili(Suren, inženjerstvu.Vaghinak, 1921Levon). godineU samladosti starijimbio bratomje Surenomočaran Khachaturovimglazbom (kojikoju je tadačuo biooko direktor moskovskog umjetničkog kazališta) otputovao jesebe u Moskvu radi studija biologije iako nije znao govoriti ni riječi ruskogaGruziji. IakoU niješesnaestoj imaogodini posebnogpo glazbenogprvi obrazovanjaputa (sviraoposjećuje jeoperno tubukazalište u školskom orkestru i bio samouk na klaviru), pokazao takav zavidan glazbeni talent da je primljen u Gnesin glazbenu školuTbilisiju gdje je pohađao čelo u klasise Mikhailaizvodio Gnesina"Abessalom" i pristupio"Etery" obrazovanju na smjeru kompozicije 1925(Z.Paliashvilli) godine.koji Poredsu studijana biologije pohađao je injega glazbenuostavili školuneizbrisiv Gnesinutjecaj.

Hačaturjanova glazba uključuje koncerte za violinu (također prerađene i za flautu), čelo i klavir, koncerte-rapsodije za iste instrumente. Najpoznatiji su mu "Koncert za klavir i orkestar" (1936) koji ga je proslavio, zatim tri simfonije (treća sadrži dio za petnaest dodatnih truba i orgulje) i baleti Spartak"Gayane" (1942) i Gayane"Spartak" (19421954). Posljednji balet uključuje i njegov, vjorojatno najpoznatiji dio, "Ples sa sabljama" (Sabre Dance). Također je pisao i kraće klavirske pjesme kao što je "Dvije žene tračaju", brza i živa pjesma. Također je komponirao glazbu za film i drame kao što je 1941. bio "Masquerade" Mikhaila Lermontova.

Hačaturjan je bio zanesen komunizmom. 1920. godine kada je Armenija proglašena sovjetskom republikom, Hačaturjan se pridružio propagandnom vlaku koji je išao kroz Armeniju i bio popunjen armensko-gruzijskim umjetnicima. Hačaturjan se učlanio u komunističku partiju 1943. godine. Njegovi komunistički ideali, kao i armenski nacionalizam, vidljivi su u njegovim djelima posebice u "Gayene" (koja se zbiva na zajedničkojzadružnoj farmi) i njegovoj Drugoj simfoniji. Simfonijska pjesma, koja je kasnije proglašena Trećom simfonijom, navukla je bijes partije (vjerojatno je tome bio uzrok Hačaturjanovo armensko porijeklo koje se komunistima nije sviđalo, a ne njegova glazba). Ironičo, jer ju je Hačaturjan napisao kao posvetu komunizmu. Andrei Zdanov, sekretar komunističke partije donio je 1948. god. tzv. "Zdanovljev dekret" kojim se Hačaturjana, [[Sergej Prokofjev|Prokofjeva]], [[Dmitrij Šostakovič|Šostakoviča]] i druge renomirane ruske glazbenike proglašava dekadentnim formalistima i nepoželjnima za narod. Sva tri osuđena glazbenika morala su se javno pokajati i ispričati. Dekret se posebno odnosio na HačaturjanHačaturjana koji je kasnije rekao: "bila su to teški dani za mene ... tako sam nepravedno optužen. Moj pokajnički govor na komitetu bio je neiskren. Bio sam razoren i uništen tako da sam čak razmišljao i o tome da promijenim profesiju." Hačaturjan je kasnije napisao brojne kompozicije komunizmu u čast te je mnogo puta i odlikovan za svoj rad i djelo.

Umro je u Moskvi, nešto prije svoje 75 godine. Pokopan je u Jerevanu, Armeniji, zajedno s ostalim zaslužnim armenskim umjetnicima.