Aram Hačaturjan: razlika između inačica

{{wikipoveznice}}'''Aram Iljič Hačaturjan''' ([[Armenski jezik|armenski]]: Արամ Խաչատրյան, [[Ruski jezik|ruski]]: Аpaм Ильич Xaчaтypян) ([[Tbilisi]], [[6. lipnja]] [[1903.]] – [[Moskva]], [[1. svibnja]] [[1978.]]) sovjetsko-armenski kompozitor[[skladatelj]], na čija suje djaladjela čestoarmenska bilanarodna utjecana[[glazba]] armenskomčesto narodnomimala glazbomutjecaj.

Isprva se nije orijentirao na glazbu i razmišljao je o studiju [[Biologija|biologije]] ili inženjerstvu. 1921. godine sa starijim bratom Surenom Khachaturovim (koji je tada bio direktor moskovskog umjetničkog kazališta) otputovao je u Moskvu radi studija biologije iako nije znao govoriti ni riječi ruskoga. Iako nije imao posebnog glazbenog obrazovanja (svirao je tubu u amaterskom školskom orkestru i bio je samouk na klaviru), pokazao takav zavidan glazbeni talent da je primljen u moskovsku glazbenu školu (danas Gnesin glazbeni institut) gdje je pohađao čelo u klasi Mikhaila Gnesina i pristupio obrazovanju na smjeru kompozicije 1925. godine. Pored studija biologije pohađao je i glazbenu školu. Po završetku biologije na univerzitetu 1925. godine posve se posvećuje glazbi.

Godine 1929. godine prešao je na Moskovski konzervatorij gdje je učio u klasi Nikolaija Myaskovskyja, [[1930.]] godine oženio je kompozitoricuskladateljicu Ninu Makarovu, kolegicu sa smjera kompozicije. 1934. diplomira na moskovskom konzervatoriju s počastima. 1951. godine postao je profesor u Gnesin školi, te na pedagoškom institutu u Moskvi i na moskovskom konzervatoriju. Također je imao važnu administrativnu ulogu i u Uniji sovjetskih kompozitoraskladatelja koja će ga, kao i [[Sergej Prokofjev|Sergeja Prokofjeva]] i [[Dmitrij Šostakovič|Dmitrija Šostakoviča]], kasnije teško optužiti za stvaranje "formalističke" glazbe. Ova tri kompozitoraskladatelja postala su tzv. "titani ruske glazbe" uživajući međunarodnu reputaciju kao vodeći kompozitoriskladatelji [[20-tog. stoljeće|20. stoljeća]].

Hačaturjanova glazba uključuje koncerte za [[Violina|violinu]] (također prerađene i za flautu), [[čelo]] i [[klavir]], koncerte-rapsodije za iste instrumente. Najpoznatiji su mu "Koncert za klavir i orkestar" (1936.) koji ga je proslavio, zatim tri simfonije (treća sadrži dio za petnaest dodatnih truba i [[orgulje]]) i baleti "Gayane" (1942.) i "Spartak" (1954). Posljednji balet uključuje i njegov, vjorojatno najpoznatiji dio, "Ples sa sabljama" (Sabre Dance). Također je pisao i kraće klavirske pjesme kao što je "Dvije žene tračaju", brza i živa pjesma. Također je komponiraoskladao [[Filmska glazba|glazbu za film]] i drame kao što je 1941. bio "Masquerade" Mikhaila Lermontova.

Hačaturjan je bio zanesen [[Komunizam|komunizmom]]. 1920. godine kada je Armenija proglašena sovjetskom republikom, Hačaturjan se pridružio propagandnom vlaku koji je išao kroz Armeniju i bio popunjen armensko-gruzijskim umjetnicima. Hačaturjan se učlanio u komunističku partiju 1943. godine. Njegovi komunistički ideali, kao i armenski nacionalizam, vidljivi su u njegovim djelima posebice u "Gayene" (koja se zbiva na zadružnoj farmi) i njegovoj Drugoj simfoniji. Simfonijska pjesma, koja je kasnije proglašena Trećom simfonijom, navukla je bijes partije (vjerojatno je tome bio uzrok Hačaturjanovo armensko porijeklo koje se komunistima nije sviđalo, a ne njegova glazba). Ironičo, jer ju je Hačaturjan napisao kao posvetu komunizmu. Andrei Zdanov, sekretar komunističke partije donio je 1948. god. tzv. "Zdanovljev dekret" kojim se Hačaturjana, [[Sergej Prokofjev|Prokofjeva]], [[Dmitrij Šostakovič|Šostakoviča]] i druge renomirane ruske glazbenike proglašava dekadentnim formalistima i nepoželjnima za narod. Sva tri osuđena glazbenika morala su se javno pokajati i ispričati. Dekret se posebno odnosio na Hačaturjana koji je kasnije rekao: "''bila su to teški dani za mene ... tako sam nepravedno optužen. Moj pokajnički govor na komitetu bio je neiskren. Bio sam razoren i uništen tako da sam čak razmišljao i o tome da promijenim profesiju.''" Hačaturjan je kasnije napisao brojne kompozicijeskladbe komunizmu u čast te je mnogo puta i odlikovan za svoj rad i djelo.