Sinedrij: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Jeruzalemski sinedrij do 70. n.e.: Dodatak o vremenu Heroda Velikog |
|||
Redak 21:
Nije sigurno kada je geruzija osnovana i koliki je značaj imala, te kako je je bila sastavljena, u razno doba povijesti. Svećenik Ezra sazvao je sredinom V. st.pr.Kr. (dakle još pod vladavinom Babilona) prvi "Veliki sabor" najstarijih, iz čega postepeno nastaje stalna institucija, koja če u III. st. pr.Kr. postati poznata pod grčkim imenom "sinedrij", odnosno hebreizirano "sanhedrin".
Za državne samostalnosti [[Judeja|Judeje]], pod Hasmonejcima i Antipatridima, od 140. pr.Kr. do 6 n.e, Sinedrij je organ najviše državne vlasti, tj. državni savjet i glavno sudište.
Kada je Judejom, uz podršku Rima, zavladao kralj [[Herod I Veliki]] (37-4. pr.Kr.), dao je pobiti ili protjerati sve članove sinedrija, osim dvojice. Zamjenjuje ga Kraljevskim vijećem, u koji imenuje svoje rođake i poslušnike.
Sinedrij je bio visoko židovsko duhovno i svjetovno sudište u [[Jaruzalem]]u. Mjesna sudišta izvan Jeruzalema, po zajednicama u Palestini i dijaspori, također su se zvala sinedriji. Ona su prosuđivala mjesne slučajeve u svjetlu propisa što ih je izdalo Veliko vijeće (Sinedrij) u Jeruzalemu. ▼
Dvojica pošteđenih, Šamaja i Abtaljon, ipak su odbili položiti zakletvu poslušnosti novome kralju. Okupljaju oko sebe kolegij učenjaka ([[farizeji#pismoznanci|pismoznanaca]], uglavnom pripadnika stranke [[farizej]]a. Oni sebe smatraju jedinim legitimnim sinedrijem. Razvijaju snažnu aktivnost među narodom i zadobivaju ugled i utjecaj.
Oni proučavaju i tumače ne samo Toru, nego i usmeni Nauk. Zalaze među narod i podučavaju ga, nastojeći istaći i sačuvati suštinu židovske vjere nasuprot snažnom pritisku i privlačnosti dinamične helenske kulture (koji traje već tri stoljeća) i političke moći Rima (od 63. g.pr.Kr.).
Nakon smrti Šamaje i Abtaljona, Sinedrij [[Hilel#Kriza farizejskih rabina i Hilelov odgovor|zalazi u krizu]], uzrokovanu kako vanjskim pritiskom, tako i unutrašnjim proturječnostima. Krizu razrješava rabin [[Hilel]] koji ubrzo preuzima vodstvo Sinedrija, sa titulom "nasi" (knez), kao i vodstvo stranke [[farizej]]a. On provodi radikalnu reformu židovstva i postavlja nove temelje židovskoj religiji, na kojima će graditi njegovi nasljednici u slijedeća dva stoljeća ([[Talmud]], [[rabin]]at, [[sinagoga]]) i koji predstavljaju osnovu židovstva sve do danas.
Nakon Herodove smrti, "alternativni" Sinedrij ponovo dobiva službeni položaj, priznat od rimskih vlasti.
▲
Za vrijeme rimskog [[prokurator]]a (6-70. n.e.) Sinedrij je vrhovno tijelo židovske samouprave. U to doba čini ga 70 svećenika i laika, ne računajući velikog svećenika koji mu je službeno predsjedavao. Članovi sinedrija dijelili su se na tri grupe: poglavari svećeničkih obitelji, starješine koje su predstavljale laičku aristokraciju, te pismoznanci.
Line 29 ⟶ 39:
Sinedrij je za vrijeme prokuratora bio nadležan za sve slučajeve prekršaja [[Tora|Tore]], što je značilo i građansko i religijsko područje, jer je židovstvo imalo samo jedan zakon. Vrhovno vijeće Sinedrija imalo je na raspolaganju vlastito redarstvo te je moglo uhititi prekrišitelje i kazniti one kojima je dokazana krivnja. Moglo je donijeti i smrtnu kaznu, ali je tu osudu morao potvrditi rimski prokurator.
===Rabinski sinedrij===
| |||