Razlika između inačica stranice »Maksimilijan Vrhovac«

Dodana 3.234 bajta ,  prije 12 godina
bez sažetka
m (+ kategorija "Prosvjetitelji" (HotCat))
[[bs:Maksimilijan Vrhovac]]
[[en:Maksimilijan Vrhovac]]
 
 
Max Verhovacz
Ep:Zagr:Locumt:Ban
 
 
Rodoslovlje i život
 
 
Maksimilijan Vrhovec rođen je 23. studenog. 1752. u Karlovcu, utvrđenom vojničko-trgovačkom gradu, u plemićkoj obitelji. Otac mu, Josip Aleksije, bijaše vojnik. Bijaše to razdoblje ratova i nacionalnih stvaranja i previranja, pa mu otac Josip, istaknuvši se kao časnik u mnogim ratovima diljem Europe, dobiva 1772. plemstvo od carice Marije Terezije. To očevo iskustvo, vidjet ćemo, mladi Max dobro će upiti i vješto iskazati svojom taktikom u političkim i ratnim situacijama što će slijediti Hrvatsku za cijelog Vrhovčevog života. Majka Antonija potjeće iz stare Hrvatske plemićke obitelji Znika istaknute svojim dobročinstvima. Ta obitelj je dala značajne ljude , osobito na području graditeljstva koje je bilo u poćecima urbanizacije toga doba. I u toj obiteljskoj strani Maksimilijan će naći uzor u rođaku, kanoniku kustosu Ivani Zniki, a talentiranost će se otkriti u svim njegovim pothvatima kojima je darivao Hrvatsku.
Nakon osnovne škole koju završava u Karlovcu, godine 1767 odlazi u Graz, u gimnaziju. Nakon toga po očevom primjeri, nadobudan Maksimilijan upisuje vojnu školu, no očito se brzo razočarava jer odlazi već nakon godinu dana. Velik je preokret zvanja koje bira nakon neuspjeha u vojsci… Odlazi u sjemenište i tamo sluša treći stupanj gimnazije, Retoriku. Tonzuru i niže redove dobiva 1768, a zatim je upućen u Beč na studij filozofije kao vrlo talentiran đak. Tu ostaje dvije godine i polaže doktorat iz filozofije. Nakon neuspjelog pokušaja upisa studija teologije u Rimu, godine 1770 odlazi na Hrvatski kolegij u Bologni gdje usavršava francuski, talijanski i njemački jezik i doktorira teologiju. Tamo se upoznaje sa novom ideologijom francuskih enciklopedista i slobodnih mislilaca, no o tome ću više reći kasnije… U Zagreb se vraća 1774. nakon svršenih nauka u Bologni.
Već u kolovozu 1775. prima više svećeničke redove uz oprost od jedanaest mjeseci (jer je bio premlad). Slijedeće godine natječe se na Zagrebačkoj akademiji za profesora povijesti, no to ne uspijeva, pa postaje profesor dogmatike i vicerektor u sjemeništu. Uočavamo, dakle, brz znanstveni i crkveno-hijerarhijski napredak! Također postaje rektor u Zagrebu i kanonik Čazmanski, a nakon smrti Matije Petrovića (1784), dolazi na njegovo mjesto kanonika Zagrebačkog. Pod reformama jozefinizma podliježe i Zagrebačko sjemenište. Car (Josip II.) ga ukida, pa Maksimilijan dobiva iznimnu priliku! Ima tu čast da ga car postavlja za rektora centralnog sjemeništa u Pešti 1785. godine.
 
Narednih desetak godina (1795) Vrhovac se bavi aktivno politikom, no to ga skoro košta glave. Naime, boraveći u Pešti, upoznao je politički značajne ljude, a među njima i one politički nepodobne s kojima je bio prijatelj po slobodnozidarskoj loži… No, o tome ćemo u detalje u narednim poglavljima. Istovremeno Vrhovac napreduje hijerarhijski, pa nakon smrti bana Josipa Galjufa (1787), Car Joip II ga postavlja na poziciju Zagrebačkog biskupa, a naredne godine ga priznaje papa sa kardinalom koji ga svečano ustoličuje u Zagrebačkoj prvoprijestolnici. /Vlastito istraživanje: Dino-Josip Ključarić/