Slavko Rozgaj: razlika između inačica

'''Slavko Rozgaj''' ([[Karlovac]], [[1895]]. - [[Zagreb]], [[1978]].), doktor astronomije, plodan promicatelj astronomije, ravnatelj [[Zvjezdarnica HPD|zagrebačke Zvjezdarnice HPD-a]], srednjoškolski profesor, pisac astronomskih knjiga

Slavko Rozgaj rodio se 20. travnja 1895. godine u Karlovcu. U godini njegova rođenja [[Oton Kučera]] tiskao je prvu hrvatsku astronomsku knjigu "Naše nebo", koja slovi kao najčitanija i sigurno najdraža astronomska knjiga za više generacija ljubitelja astronomije u dvadesetom stoljeću. Na njenim osnovama djelovao je i Slavko Rozgaj, ponijevši u literarnom smislu naziv Kučerinog nasljednika, dok je u smislu popularizacije astronomije Kučerin nasljednik, kroz dugo razdoblje djelovanja, nesumljivo bio Gabrijel Divjanović, iako je i Slavko Rozgaj dao svoj vrijedni doprinos.

Osnovnu školu i gimnaziju Rozgaj je završio u Karlovcu, a studirao je prvo na zagrebačkom, a potom na praškom sveučilištu. Na Filozofskom fakultetu [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] studirao je od 1914. godine [[Matematika|matematiku]] kod profesora Majcena, Kiseljaka i Varićaka, a [[Fizika|fiziku]] kod Stjepaneka i Hondla, da bi od 1917. godine studirao [[Astronomija|astronomiju]] na Karlovom sveučilištu u Pragu[[Prag]]u. U Pragu je 1919. godine obranio disertaciju iz astronomije O pretpostavci trećeg tijela u sistemu Algola. Disertacija je pisana na češkom jeziku.

Kako se nije uspio zaposliti kao profesionalni astronom, niz godina službovao je kao profesor astronomije, fizike i matematike, većinom na gimnazijama, u Karlovcu, Bjelovaru[[Bjelovar]]u, Varaždinu[[Varaždin]]u i Zagrebu. Kao stručnjak, predavač i popularizator astronomije dao je značajan doprinos hrvatskoj astronomiji, a na literarnom planu svojim znanstveno-popularnim djelima iz astronomije.

U neobjavljenom rukopisu Zagrebačka zvjezdarnica 1903.-1953., u 38 kartica, Rozgaj je zapisao da bi mnogo toga što se astronomije u Hrvatskoj tiče, a time i Zvjezdarnice, sigurno sasvim drukčije izgledalo da odlukom Ministarstva prosvjete, školske godine 1948/49., astronomija nije ukinuta kao predmet u srednjim školama. To je dovelo do nezaustavljivoga pada djelovanja, a astronomiju dovelo u poziciju beznačajne i nepotrebne znanosti. I sve to, kako je Rozgaj zamijetio, u godini kad se na [[Mount PalomaruPalomar]]u montirao najveći dalekozorteleskop na svijetu.

Po završetku Drugoga svjetskog rata i formiranju federativne Jugoslavije, Zvjezdarnica je imala tu sreću da se u redovima partizanskih pobjednika našlo i pojedinaca, zaljubljenika u astronomiju, te je već 1945. godine ponovo otvorena Zvjezdarnica, organizirano [[Hrvatsko prirodoslovno društvo]], te Astronomsko-geofizička sekcija sa zadatkom popularizacije ovih znanosti putem predavanja i promatranja neba. Zanimanje za astronomiju u tim poratimporatnim godinama bilo je veliko te je iste godine počelo i održavanje astronomskog tečaja i promatranja neba. Zvjezdarnicom je prvo vrijeme upravljao odbor Astronomsko-geofizičke sekcije, a godine 1947., kada je došlo do podjele sekcije na Astronomsku i Geofizičku, upravitelj Zvjezdarnice postao je prof. [[Juraj Golubić]]. Nakon odlaska prof. Jurja Golubića s mjesta upravitelja ZvjezdarnicaZvjezdarnice, dr. Slavko Rozgajnjome je upravljao u kratkom razdoblju dr. Slavko Rozgaj i to od 1949. do 1953. godine upravljao Zvjezdarnicomg. Od godine 1953. do umirovljenja Rozgaj je djelovao kao srednjoškolski profesor.

Godine 1975., prigodom 80-te obljetnice rođenja Slavka Rozgaja, na Zvjezdarnici je dr.med. [[Goran Ivanišević, liječnik]] priredio izložbu njegovih knjiga i radova i održao prigodno predavanje, a slavljeniku je čestitala uprava Zvjezdarnice, s direktorom [[Gabrijel Divjanović|Gabrijelom Divjanovićem]], [[Astronomsko-astronautičko društvo SR Hrvatske]], te redakcija časopisa "[[Čovjek i svemir]]". Umro je tri godine kasnije, 1978. godine, u Zagrebu.

[[Category:hrvatskiHrvatski astronomi|Rozgaj, Slavko]]