Inačica od 3. veljače 2006. u 09:39 uredi 83.131.0.114 (razgovor) Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 3. veljače 2006. u 10:56 uredi ukloni ovu izmjenu Duh Svemira (razgovor \| doprinosi) 17.684 edits malo uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: '''Vladis Vujnović''', ([[13. srpnja]] [[1933]].), hrvatski znanstvenik [[Slika:VladisVujnovic.jpg\|frame\|right\|dr. sc. Vladis Vujnović]] Diplomirao je fiziku na ''~~'Vladis~~Prirodoslovno-matematičkom ~~Vujnović~~faklutetu''~~', (rođen 13.7.[[1933]].), diplomirao na~~ [[~~Sveučilište~~Svučilište u Zagrebu\|~~Sveučilištu~~Sveučilišta u Zagrebu]]~~, Prirodoslovni matematički fakultet, smjer Fizika,~~. ~~redoviti~~Redoviti je profesor na Geofizičkom odsjeku [[Prirodoslovno-matematički fakultet\|Prirodoslovno-matematičkog fakulteta]] u Zagrebu. Školovao se u [[Osijek]]u i [[Zagreb]]u, a doktorirao je s 28 godina [[spektroskopija\|spektroskopiju]] električnih izboja (1961~~. god~~.) na Sveučilištu u [[Liverpool]]u, [[Velika Britanija]]. Na ''Institutu za fiziku'' Sveučilišta u Zagrebu utemeljio je ''Odjel fizike ioniziranih plinova'' kojemu je bio pročelnik do 1980., a od 1975. do 1978. bio je i pročelnik ''Astrofizičkog odjela'' [[Opservatorij Hvar\|Opservatorija Hvar]]. Na sveučilištima u ~~Zagrebu~~[[Zagreb]]u, [[Rijeka\|Rijeci]], [[Split]]u i Osijeku predavao je predmete Osnove fizike, Uvod u astronomiju, [[Astronomija]] i [[astrofizika]], [[Atomska fizika]], [[Spektroskopija]] [[Ionizirani plinovi\|ioniziranih plinova]], [[Aeronomija]], [[Planetologija]], te na poslijediplomskom studiju Atomsku fiziku i [[Optika\|Optiku]] - spektroradiometriju. Područje njegova znanstvenog djelovanja su fizičke znanosti: laboratorijska, astrofizička i geofizička istraživanja. U laboratorijskoj spektroskopiji električnih izboja djeluje pionirski, promičući i razvijajući postupke i metode, posebno dijagnostičke. U zračenju visokotemperaturnoga ioniziranog vodika otkrio je pojavu rastapanja [[spektralne linije\|spektralnih linija]] u [[Johann Jakob Balmer\|Balmer]]ovu spektru i protumačio je autoionizacijskim prijelazom diskretnih energijskih razina u kontinuum, te uveo pojam statističkoga rekombinacijskog kontinuuma. Mjerio je vjerojatnosti prijelaza i [[Johannes Stark\|Starkove]] konstante širenja spektralnih linija, te ustanovio poopćenu [[Max Planck\|Planckovu]] formulu zračenja usijane površine [[volframa]]. Danas istražuje područje [[Geomagnetizam\|geomagnetizma]] i aeronomije; proučava prolazak [[ultraljubičasto zračenje\|ultraljubičastog zračenja]] kroz atmosferu i mjeri geomagnetsko polje, te vodi projekt Ministarstva znanosti "Geomagnetizam u području Hrvatske". Bio je bliski suradnik prof. [[Gabrijel Divjanović\|Gabrijelu Divjanoviću]] za njegova života. Uz znanstveni rad trajno se zalaže za popularizaciju znanosti, za što je 1998. godine odlikovan Državnom nagradom. Svoj je pedagoški rad upotpunio nizom udžbenika i priručnika: Osnove atomske fizike I i II, Osnove astrofizike, Tamo gdje se zvijezde rađaju, Titraji, valovi i svjetlost, Astronomija 1. i Astronomija 2., Astronomija za učenike osnovne škole, te Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora.▼ Školovani je klavirist te je u mladosti bio u dvojbi postati glazbenik ili fizičar. ▲Uz znanstveni rad trajno se zalaže za popularizaciju znanosti, za što je [[1998]]. godine odlikovan Državnom nagradom. Svoj je pedagoški rad upotpunio nizom udžbenika i priručnika: Osnove atomske fizike I i II, Osnove astrofizike, Tamo gdje se zvijezde rađaju, Titraji, valovi i svjetlost, Astronomija 1. i Astronomija 2., Astronomija za učenike osnovne škole, te Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora. * "Osnove atomske fizike I i II", * "Osnove astrofizike", * "Tamo gdje se zvijezde rađaju", * "Titraji, valovi i svjetlost", * "Astronomija 1.", * "Astronomija 2.", * "Astronomija za učenike osnovne škole", te * "Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora".

Vladis Vujnović: razlika između inačica