Melita Lorković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Melita Lorković premješteno na Razgovor:Melita Lorković
sređivanje
Redak 1:
'''Melita Lorković''' ([[Županja]] [[25. studenog]] [[1907.|1907]]. - [[Zagreb]] [[1. studenog]] [[1987.|1987]].) bila je prvi moderni [[Hrvatska|hrvatski]] pijanist.
[[Melita Lorković]], (25.11. 1907. - 1. 11. 1987.) bila je prvi moderni hrvatski pijanist. Rođena u glazbenoj obitelji - brat [[Mladen Pozajić]], značajni skladatelj pijanist, pedagog, organizator, dirigent i glazbeni pisac - obuhvatno naobražena (studij kod najvećih pedagoga pijanista: Svetislav Stančić, Alfred Cortot, Lazare Levy, Yvonne Lefebure, Wanda Landowska, Eduard Steuermann) započela je koncertnu djelatnost nakon osnivanja obitelji (suprug ing. Radoslav Lorković, sinovi prof. dr. Hrvoje i prof. Radovan Lorković) i ubrzo bila uvrštena među najveće pijaniste svog vremena, uspoređivana sa Emil von Sauerom, Myrom Hess, Teresom Careño i Dinu Lipattijem. Koncertima u Skandinaviji, Njemačkoj, Austriji, Italiji i balkanskim zemljama a kasnije i na drugim kontinentima, stekla je velik ugled opsegom repertoara, bogatom stilističkom karakterizacijom, velikom i istančanom pijanističkom snagom u svim tipovima klavirske literature kao i iskrenošću, toplinom, jednostavnošću i dubinom tumačenja a napose i zalaganjem za domaću i stranu suvremenu glazbenu tvorbu kao i intenzivnim pedagoškim radom u Zagrebu, Beogradu, Kairu i na kraju ponovno u Zagrebu. Njena karizmatična tumačenja velikih klavirskih koncerata Beethovena, Schumanna, Brahmsa, Chopina, Liszta, Čajkovskog, Rahmanjinova i Bartoka postavila su nova mjerila pijanističke kvalitete u tadašnjoj Jugoslaviji i svijetu. Njene brojne snimke čekaju objavljivanje, njena izdanja klavirske pedagoške literature od Bacha do Chopina i Čajkovskog kao i predavanja na radiju pripadaju vrhuncima hrvatske glazbene kulture. Doživotno nezasitna u učenju novih djela ali i upoznavanju strane literature i jezika, ostala je primjerom kulturnog radnika iz najiskrenije potrebe. Nezaboravna kao izvođač solističkih večeri s programima od Couperina i Scarlattia, preko Beethovenovih sonata, Chopinovih minijatura, Schumannova Carnevala i Kreisleriane, Lisztove h-mol sonate, do Srjabinovih sonata, Musorgskijevih Slika i Balakirjevog Islamey, Debussy-evih cuklusa, Papandopulove Sonatine, Kuncovih Nokturna i Tajčevićevih Balkanskih igara ostvarila je legendaran spoj inteligentnog i nadahnutog glazbenika, požrtvovnog pedagoga (učenici Milko Kelemen i Milan Horvat) lijepe žene i sjajne majke. Njen život sadržao je sjajne uspjehe i tragiku progona, proizašlih iz velike duševne i fizičke snage i neovisnosti o autoritetima kojima je prkosila u ratnim prilikama.
 
== Životopis ==
Napisao: Radovan Lorković
 
[[Melita Lorković]], (25.11. 1907. - 1. 11. 1987.) bila je prvi moderni hrvatski pijanist. Rođena u [[Glazba|glazbenoj]] obitelji - brat [[Mladen Pozajić]], značajni skladatelj pijanist, pedagog, organizator, dirigent i glazbeni pisac - obuhvatno naobražena (studij kod najvećih pedagoga pijanista: Svetislav Stančić, Alfred Cortot, Lazare Levy, Yvonne Lefebure, Wanda Landowska, Eduard Steuermann) započela je koncertnu djelatnost nakon osnivanja obitelji (suprug ing. Radoslav Lorković, sinovi prof. dr. Hrvoje i prof. Radovan Lorković) i ubrzo bila uvrštena među najveće pijaniste svog vremena, uspoređivana sa Emil von Sauerom, Myrom Hess, Teresom Careño i Dinu Lipattijem. Koncertima u Skandinaviji, [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Austrija|Austriji]], Italiji i balkanskim zemljama a kasnije i na drugim kontinentima, stekla je velik ugled opsegom repertoara, bogatom stilističkom karakterizacijom, velikom i istančanom pijanističkom snagom u svim tipovima klavirske literature kao i iskrenošću, toplinom, jednostavnošću i dubinom tumačenja a napose i zalaganjem za domaću i stranu suvremenu glazbenu tvorbu kao i intenzivnim pedagoškim radom u Zagrebu[[Zagreb]]u, Beogradu[[Beograd]]u, [[Kairo|Kairu]] i na kraju ponovno u Zagrebu. Njena karizmatična tumačenja velikih klavirskih koncerata Beethovena[[Beethoven]]a, Schumanna[[Schumann]]a, Brahmsa[[Brahms]]a, Chopina[[Chopin]]a, Liszta[[Liszt]]a, [[Čajkovski|Čajkovskog]], Rahmanjinova[[Rahmanjinov]]a i Bartoka[[Bartok]]a postavila su nova mjerila pijanističke kvalitete u tadašnjoj Jugoslaviji i svijetu. Njene brojne snimke čekaju objavljivanje, njena izdanja klavirske pedagoške literature od Bacha do Chopina i Čajkovskog kao i predavanja na radiju pripadaju vrhuncima hrvatske glazbene kulture. Doživotno nezasitna u učenju novih djela ali i upoznavanju strane literature i jezika, ostala je primjerom kulturnog radnika iz najiskrenije potrebe. Nezaboravna kao izvođač solističkih večeri s programima od Couperina i Scarlattia, preko Beethovenovih sonata, Chopinovih minijatura, Schumannova Carnevala i Kreisleriane, Lisztove h-mol sonate, do Srjabinovih sonata, Musorgskijevih Slika i Balakirjevog Islamey, Debussy-evih cuklusa, Papandopulove Sonatine, Kuncovih Nokturna i Tajčevićevih Balkanskih igara ostvarila je legendaran spoj inteligentnog i nadahnutog glazbenika, požrtvovnog pedagoga (učenici [[Milko Kelemen]] i Milan Horvat) lijepe žene i sjajne majke. Njen život sadržao je sjajne uspjehe i tragiku progona, proizašlih iz velike duševne i fizičke snage i neovisnosti o autoritetima kojima je prkosila u ratnim prilikama.
 
[[Kategorija:Hrvatski pijanisti|Lorković, Melita]]
 
<!-- interwiki -->
 
[[ru:Лоркович, Мелита]]
[[sr:Melita Lorković]]