Amonijak: razlika između inačica

 

Prije početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] većina se amonijaka dobivala putem [[suha destilacija|suhe destilacije]] biljnih i životinjskih otpadaka koji sadrže [[dušik]], uključujući [[deva|devin]] izmet koji je bio [[destilacija|destiliran]] [[redukcija|redukcijom]] [[dušična kiselina|dušične kiseline]] i [[nitriti|nitrita]] s [[vodik]]om, a proizvodio se i destilacijom ugljena i razgradnjom amonijačnih soli pomoću alkalnih hidroksida ili koristeći [[živo vapno]]. [[Sol]] koja se najviše koristila je bila sal-ammoniac, odnosno [[amonij-klorid]].

Današnje moderno postrojenje za proizvodnju amonijaka prvo pretvara [[prirodni plin]] ([[metan]]) ili [[tekući naftni plin]] (plinovi [[propan]] i [[Butan (plin)|butan]]) ili [[nafta|naftu]] u plinoviti [[vodik]]. Koristeći zalihe prirodnog plina, procesi koji se koriste u proizvodnji vodika su:

* Prvi korak u procesu je uklanjanje [[sumpor]]nih spojeva iz prirodnog plina, zato što sumpor deaktivira [[katalizator|katalizatore]] koji se koriste u pojedinim koracima.