Barokno slikarstvo: razlika između inačica

<br>Ova slika se smatra prvom baroknom slikom i ujedno prvim baroknim djelom uopće.]]

U [[barok]]nom slikarstvu su karakteristične jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora koja se dobiva primjenom radikalnih [[Perspektiva|perspektivnih]] rješenja. Tematski prevladavaju sakralne i mitološke kompozicije u kojima se isprepliću religiozno patetični zanos i senzualnost putenih golih [[akt]]ova. [[Pejsaž|Krajolici]] i [[Mrtva priroda|mrtve prirode]] postaju samostalne slikarske teme, a u nekim se [[grafika]]ma postiže savršenstvo likovnog izraza.

[[Barok]]ni način izražavanja najlakše je pojasniti u njegovoj suprotnosti s [[Renesansa|renesansom]]: za renesansu tipično jasno ocrtavanje linija (linearnost) zamjenjuje barokno otapanje mekih obrisa (slikovito), renesansno plošno oblikovanje zamjenjuje barokno dubinsko, zatvorene i mnogolike kompozicije zamjenjuju otvorene i jedinstvene, a jasno oblikovanje postaje nejasno .

 

Najpoznatiji predstavnici Baroknog slikarstva su:

* '''Italija''': [[Caravaggio]], obitelj [[Carraci]], [[Artemisa Gentileschi]], [[Giovanni Battista Gaulli]], [[Giovanni Battista Piazzetta]], [[Francesco Guardi]], [[Pietro da Cortona]].

Vrhunac iluzionističkog slikarstva nalazimo u djelu [[Pietro da Cortona|Pietra de Cortone]] ''Veličanje vladavine Urbana VIII.'' u palači ''Barberini'' u [[Rim]]u. Naslikana i stvarna arhitektura se miješaju i sve je uznemireno vrtlogom likova koji se uzdižu u beskrajno nebo. Neki likovi se čak doimaju kao da lebde unutar dvorane. Da Cortonino slikarstvo je epska poezija pokreta, gesta i izraza koji se lako čitaju.

 

 

==Intimnost==

 

Umjetnik kojeg zovemo prvim baroknim slikarom, [[Michelangelo Merisi della Caravaggio]], pristao je uz drugo načelo – ''skrušenu pobožnost''. Caravaggio je unio krajnji [[realizam]] u slikarstvo - njegove likove na slikama ocrtava neobično svjetlo i tama intimne sjene u koju su uronjene. Svoje likove je slikao gledajući žive modele, i to obično ljude s ulice, pa i likove svetaca i samog [[Krist]]a (Što je izazvalo zgražanje rimskih građana).

 

==Individualnost==

 

U Baroku osobito postaje važan subjektivni dojam, tako se osobni stilovi nekih umjetnika posve razlikuju i upravo je u tome bogatstvo barokne umjetnosti. To je najočitije u slikama dvojice slikara koji su potekli iz istog područja i slikali u gotovo isto vrijeme, ali potpuno različitim stilom.

Tako je veliki [[Flandrija|Flamanski]] slikar [[Peter Paul Rubens]] slikar barokne pokrenutosti, neumjerena obilja i raskoši, materijalnih bogatstava, jarkih boja, usmjeren izvanjskom i površnom u često pretrpanim kompozicijama povijesnih, alegorijskih, mitoloških ili religijskih tema. Posljedicom živopisnog puta, Rubens, dijete iz protestantske obitelji, je postao revnosnim katolikom koji je svakim svojim djelom veličao vjeru. Istinski protu-reformator, Rubens je svijet doživljavao kao pozornicu i njegove slike su prepune drame. Tako njegovo djelo ''[[Podizanje križa]]'' izgleda kao piramida tijela koja talasaju i kao da izlaze izvan slike, uključujući i promatrača u svoju dramu.

==Samostalnost==

 

U baroku se osamostaljuju brojne slikarske teme, kao što su portret, akt, krajolik ili mrtva priroda. Čak se neki slikari opredjeljuju i specijaliziraju za samo jednu od tih tema, ili unutar njih još uže. Tako se Francuz [[George de la Tour]] bazirao na kontrastnu igru svjetlosti i sjene u noćnoj rasvjeti, Nizozemac [[Frans Hals]] je hvatao ljudske emocije na lepršavim portretima, a [[Jan Vermeer van Delft]] je opjevao ljepotu intimnosti ljudskog doma.