Građanin Kane: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 93.136.53.159, vraćeno na zadnju inačicu suradnika BodhisattvaBot
m Bot: standardizacija
Redak 84:
 
== Pregled ==
[[SlikaDatoteka:Citizen Kane jigsaw.jpg|mini|desno|Susan (Dorothy Comingore) sa slagalicom]]
''Građanin Kane'' izazvao je bezbroj interpretacija tijekom proteklih desetljeća. U knjizi ''Orson Welles: Hello Americans'', Simon Callow tvrdi da se ''Građanin Kane'' ne bi trebao shvatiti samo kao fikcionalno nego i kao ''post-fikcionalno'' djelo: djelo koje privlači publiku da gleda samu sebe dok gleda film. U recenziji iz [[1941]]., [[Jorge Luis Borges]] nazvao je ''Građanina Kanea'' "metafizičkom detektivskom pričom" u kojoj je "... (njegov) predmet (psihologijski i alegorijski) istraga čovjekove unutrašnjosti, preko djela koje je napravio, riječi koje je izrekao, mnogih života koje je uništio..." Borges je naglasio da "Neodoljivo, beskrajno, Orson Welles prikazuje fragmente života čovjeka, Charlesa Fostera Kanea, i poziva nas da ih spojimo i da ga rekonstruiramo." Kao i, "Film vrvi raznolikostima i nepodudarnostima: prve scene prikazuju blago koje Kane nagomilava; u jednoj od posljednjih, usamljena žena u raskoši, ali s patnjom u licu, sastavlja slagalicu na podu palače koja je u isto vrijeme muzej." Borges ističe: "Na kraju shvaćamo da fragmenti ne tvore jedan sklad: omrznuti Charles Foster Kane je utvara, kaos pojava."
 
Redak 166:
 
Poznavatelji i povjesničari filma vidjeli su ''Građanina Kanea'' kao Wellesov pokušaj da stvori novi stil snimanja filmova korištenjem raznih filmskih tehnika, kombinirajući ih sve u jedno (kao i ''[[Rođenje jedne nacije]]'') [[David Wark Griffith| D.W. Griffitha]] iz [[1915]].). Wellesov glumački stil također se može interpretirati kao rani primjer metodične glume. Na primjer, scena kad Kane iskaljuje svoj bijes s vrha stubišta na svog političkog rivala Jima Gettysa. Welles se spotaknuo i iščašio gležanj tijekom snimanja ove scene, ali kamere su nastavile snimati, a scena je završila u konačnoj verziji. Kao redatelj, Welles nije podnosio glumce koji su se okretali metodičnoj glumi, smatrajući ih nepouzdanima. Volio je raditi s glumcima koji su bili prilagodljivi i uvijek spremni za rad. Welles je, kao glumac, često prakticirao čitati tekst naglas i provodio više vremena pamteći rečenice (za što mu nikad nije trebalo mnogo vremena), dok se nije mentalno pripremao. Međutim, postoje neki primjeri u ''Građaninu Kaneu'' kad se Welles bio zanio ulogom. U slavnoj sceni iz filma, Kane golim rukama uništava spavaću sobu svoje druge žene nakon što ga ostavila. Prema biografima, nakon što je Welles uništio sobu i kad je snimanje bilo gotovo, oteturao je s krvavim rukama mrmljajući u bradu, "Osjetio sam. Osjetio sam."
[[SlikaDatoteka:Citizen Kane deep focus.jpg|mini|lijevo|Dubinski kadar: sve, uključujući šešir u prednjem planu i dječaka u daljini, je u izoštrenom fokusu]]
Najinovativniji tehnički aspekt ''Građanina Kanea'' bilo je korištenje dubinskog kadra. U gotovo svakoj sceni u filmu, prednji plan, pozadina i sve u sredini je u izoštrenom fokusu. To je ostvareno uz pomoć slavnog snimatelja [[Gregg Toland| Gregga Tolanda]] preko njegovih eksperimenata s lećama i osvjetljenjem. Kad god dubinski kadar nije bio moguć - na primjer u sceni kad Kane završava čitanje loše recenzije Alexandrine opere dok u isto vrijeme otpušta osobu koja je napisala recenziju - Toland je koristio optičke printere kako bi se cijeli kadar prikazao u fokusu (jedan dio filma otisnut je na drugi dio filma).