Hrvatska arhitektura: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija
m Bot: standardizacija
Redak 1:
[[SlikaDatoteka:Zadar - église Saint-Donat.jpg|mini|300px|Starohrvatska [[Crkva Sv. Donata]] iz 9. st. u Zadru sagrađena je na ostacima rimskog [[forum]]a]]
== Drevna Baština ==
 
Redak 12:
=== Antika ===
 
[[SlikaDatoteka:SPLIT-Hebrard restitution plan.jpg|mini|lijevo|Rekonstrukcija plana [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]] od Hebrerda]]
[[SlikaDatoteka:800px-Pula-amfiteatar.JPG|mini|250px|Pulski amfiteatar, 2. st.]]
Grci iz [[Sirakusa|Sirakuze]], 390 g. p. K., dolaze na [[Vis]] (Issa), [[Hvar]] (Pharos) i [[Korčula|Korčulu]] (Corcyra Nigra) osnivaju gradove-države i žive podosta izolirano. Obalni gradovi: ''Tragurion, Salona, Epetion'', itd. Gradovi pravokutnog oblika, vile, razvijena trgovina – luke, javne zgrade, hramovi i teatri (Vis).
 
Redak 36:
=== Romanika ===
 
[[SlikaDatoteka:Mlet convent.JPG|mini|desno|250px|Samostan benidiktinaca na [[Mljet]]u]] Rana [[romanika]] se javlja u Hrvatskoj početkom 11. st., i to snažnim razvojem [[samostan]]a i crkvenom reformom (benediktinci). To razdoblje je ostavilo brojne, među njima i jako vrijedne, spomenike koji su neravnomjerno raspoređeni, uglavnom na jadranskom priobalju – [[Istra]], [[Primorje]] i [[Dalmacija]] – dok su gotovo neznatni ostaci na hrvatskom sjeveru.
Već vrlo rano, u ranoj romanici (11. st.), grade se monumentalni gradovi na obali Jadrana, kuće se grade u kamenu, najčešće su trokatnice bez dimnjaka, u prizemlju konobe ili dućani (npr. u [[Poreč]]u, [[Rab]]u, [[Zadar|Zadru]], [[Trogir]]u i [[Split]]u). Grade se i trobrodne, troapsidalne [[bazilika|bazilike]], sa [[stup]]ovima i [[luk]]ovima [[arkada]], te drvenim [[strop]]ovima, što ih uza svoje [[samostan]]e grade benediktinci koji dolaze iz Italije. ''Sv. Petar'' u Supetarskoj Dragi na Rabu (11. st.) najbolje je očuvana crkva toga tipa u Hrvatskoj. Na Rabu je i ''rapska katedrala'' (12. st.) koja ispred ima zrelo-romanički zvonik, najmonumentalniji u Dalmaciji. On se postupno rastvara sve većima i brojnijim otvorima odozdo prema gore (''monofore, bifore, trifore i kvadrifor''), što je tipično za romaniku, ali i graditeljski mudro jer je svaki slijedeći kat lakši od prethodnoga..
 
Redak 45:
=== Gotika ===
 
[[SlikaDatoteka:Motovun 2002 Croatia.jpg|mini|lijevo|250 px|Panorama [[Motovun]]a u Istri]] [[SlikaDatoteka:Dubrovnik-L04-1.jpg|mini|300 px|Dubrovačke zidine, [[UNESCO]] svjetska baština]] S [[Gotika|Gotikom]], javlja se i kultura gradskih komuna ([[Dubrovački statut]]), propovjednih redova i vlastele. 14. st. je vrijeme [[vitez|viteške]] kulture u Hrvatskoj koje je obilježeno dominacijom plemstva, ali i zlatno doba srednjovjekovnih dalmatinskih gradova koji su trgovali s hrvatskom vlastelom u zaleđu.
U 14. st. prostorna organizacija i oblik daljnjeg razvoja gradova u Dalmaciji su naglašeni. [[Urbanizacija]] se očituje u planskom dograđivanju i proširenju [[Rab]]a i [[Trogir]]a, regulaciji [[Dubrovnik]]a i integraciji [[Split]]a. To je doba gradskih popločavanja ulica kamenom, [[kanalizacija]] i organiziranja gradske čistoće, npr. Dubrovnik. Najveći pothvat toga doba bila je gradnja posve novih gradova na području [[Dubrovačka republika|Dubrovačke Republike]] – [[Ston]]a i Malog Stona, te kilometar dugačkoga zida među njima s kulom vrh brijega (14. st.). Tako je cijeli poluotok [[Pelješac]] bio pregrađen i zaštićen od mogućeg napada s kopna s ciljem očuvanja najveće vrijednosti u dubini zaljeva – Stonske solane.
 
[[SlikaDatoteka:The Zagreb Chatedral 2.jpg|mini|lijevo|Zagrebačka katedrala]] [[SlikaDatoteka:Záhřeb 1.jpg|mini|desno|Crkva sv. Marka u Zagrebu s prepoznatljivim krovom]]Gotičku [[fortifikacija|fortifikaciju]] od romaničke razlikuju visoke kule u obliku kvadratne prizme, za razliku od romaničkih i renesansnih okruglih. Najbolje sačuvani takvi primjeri nalaze se u Istri: [[Hum]], [[Bale]], [[Motovun]], ali i na sjeveru - [[Medvedgrad]] iznad [[Zagreb]]a (1260.) ili na jugu - [[Sokolac]] u [[Lika|Lici]] (14. st.).
Zagrebačku romaničku katedralu uništili su [[Tatari]] svojom provalom 1240. g., ali odmah nakon njihovog odlaska i dobivanja titule "slobodnog grada" kralja ''Bele IV.'' biskup ''Timotej'' gradi novu katedralu. Trobrodna građevina s poligonalnim [[apsida]]ma i križno-rebrastim [[svod]]om, imala je romaničke okrugle tornjeve. Brodovi se grade u 14. st., a svod dovršava u 15. st. Dolaskom [[Turci|Turaka]] u 16. st. dobiva opasanost renesansnim kulama i zidinama. Samo jedan toranj je dovršen u 17. st., u 18. st. barokni krov je postao urbana okosnica čitavog grada. Obnovom u 19. st. u neo-gotičkom stilu izgubila je negdašnji sklad.
''Franjevačka crkva'' u [[Pula|Puli]] (1285.) je najreprezentativniji primjer rane gotike uz obalu. Građena je od 13. do 15. st.; jednobrodna je, drvenog stropa, križno-rebrastog svoda, kvadratne apside, glatkih zidova i visokih prozora.
Redak 55:
== Renesansa ==
 
[[SlikaDatoteka:St Jacobs Cathedral 2.JPG|mini|lijevo|[[Katedrala Sv. Jakova (Šibenik)|Katedrala sv. Jakova u Šibeniku]], [[UNESCO]] svjetska baština]] [[SlikaDatoteka:Hvar-church-1.JPG|mini||[[Hvar]]ska katedrala arhitekata Marka i Nikole Karlića, 16. st.]] Hrvatska je u 15. i 16. st., kada u Europi cvate [[Renesansa]], bila podijeljena u tri države, sjeverna Hrvatska u austrijskom carstvu, Dalmacija pod Mletačkom Republikom (osim Dubrovačke Republike), a Slavonija pod turskom okupacijom.
U takvom ozračju će u južnoj Hrvatskoj (Dalmaciji) procvasti društvena i crkvena arhitektura s jasnim utjecajem talijanske renesanse, ali opet originalna.
 
Redak 62:
Šibenska katedrala je Nikolu je inspirirala za prigradnju ''[[Sv. Ivan Trogirski|kapele bl. Ivana Trogirskog]] (Ursinija)'' (1468.) uz trogirsku katedralu, koja je, kao i šibenska katedrala, sastavljena od velikih blokova kamena izrazitom preciznošću.
 
[[SlikaDatoteka:Veliki Tabor.JPG|mini|250px|lijevo|[[Veliki Tabor]], dvorac obitelji Ratkay iz 16. st.]]
 
 
Redak 77:
Barokni [[urbanizam]] se osjeti u brojnim novim gradovima ([[Bjelovar]], [[Karlovac]], [[Koprivnica]], [[Virovitica]], itd.) koji imaju ulice pod pravim kutom, pravokutne trgove u sredini na kojima su najvažnije javne zgrade (vojne i gradske uprave) te crkva.
 
[[SlikaDatoteka:Svvlaho_photo.jpg|mini|250px|lijevo|Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku]] I dalmatinski gradovi su na svojim starijim zidovima dobivali barokne kule i bastione ([[Pula]], [[Šibenik]], [[Hvar]], itd.), ali najveće razmjere barokne gradnje na jugu doživio je [[Dubrovnik]] nakon katastrofalnog potresa 1667. kad je uništen gotovo cijeli grad. Od ''crkve [[Sv. Vlaho|sv. Vlaha]]'' na Placi (1715.), preko katedrale (17. st.), do isusovačke ''crkve [[Sv. Ignacije|sv. Ignacija]]'' i samostana. Najoriginalnije rješenje koje je ujedinilo više baroknih objekata u cjelinu jeste ''»jezuitsko stubište«'' (P. Passalaqua) - široko, kameno stubište s igrom ispupčena i uvučena obrisa i snažnom ogradom koje povezuje donji dio grada s isusovačkim trgom na uzvisini.
 
[[SlikaDatoteka:Basilica Saint Euphemia in Rovinj 2006-08-28.JPG|mini|desno|Bazilika sv. Eufemije u Rovinju]]Razdoblje baroka je na području cijele Hrvatske ostavilo mnoštvo crkva – od najvećih što svojom veličinom i oblikovanjem čine »krunu« grada ([[Rovinj]], [[Rijeka]] ...) do najmanjih seoskih crkava. Samostanske crkve su često dobivale okolne trijemove što izvana sliče na utvrđene zidine, a iznutra su dekorativni i blagi (kao u franjevačkom samostanu u Slavonskom brodu gdje su stupovi »odebljali« na tragu baroknog obilja). Najljepši primjer je možda crkva u ''Selima'' kraj Siska – ovalnog oblika s eliptičnom kupolom i konkavno-konveksnog pročelja s par [[zvonik]]a.
 
Najraskošnije ukrašena crkva je svakako ''crkva sv. Marije Snježne'' u Belcu (1740.) u kojoj je unutarnji prostor [[oltar]]a i propovjedaonice, potpuno ispunjen pozlaćenim bogatim skulpturama, oživio slikar [[Ivan Ranger]] iz Štajerske, i to baroknom pokrenutošću s plemenitom [[rokoko]] lakoćom i optimizmom vedrih boja. Ranger je raskošno oslikao i gotičku crkvu u [[Lepoglava|Lepoglavi]], ali i strop svečane ovalne dvorane trokrilnog ''dvorca grofa Oršića'' u ''Gornjoj Bistri'' (Hrvatsko [[Zagorje]], 1775.); možda najraskošnija primjena elipse u profanoj arhitekturi.
Redak 86:
== Neoklasicizam i Historicizam ==
 
[[SlikaDatoteka:Zag-kazaliste.JPG|mini|lijevo|260 px|[[Hrvatsko narodno kazalište]] u Zagrebu, 1895.]] [[SlikaDatoteka:Croatian Academy of Science and Arts.JPG|mini|250px|desno|Sjedište [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] u Zagrebu]] U austrijskim zemljama (kojima je Hrvatska tada pripadala) je početkom devetnaestog stoljeća obilježila gradnja u [[klasicizam|klasicističkom]] stilu. U Hrvatskoj najistaknutiji arhitekt je bio ''Bartol Felbinger'' koji je između ostalog napravio i Gradsku vijećnicu u [[Samobor]]u (1826.) i dvorac ''Januševac'' u okolici [[Zagreb]]a.
 
[[Romantizam]] je u Hrvatskoj bio sentimentalan, nježan i umjeren - slika građanskih vrlina štedljivosti, skromnosti i jednostavnosti. U arhitekturi imamo jednostavne ukrase polukružnih plitkih niša oko prozora.
Redak 93:
Krajem 19. st. [[Hermann Bollé]] je u Zagrebu, na gradskom groblju – [[Mirogoj]]u, izgradio pola kilometra duge neorenesansne arkade s dvadeset kupola, što je jedan od najvećih projekata europskog Historicizma uopće.
 
[[SlikaDatoteka:St. Peter's Cathedral, Dakovo.jpg|mini|lijevo|Katedrala sv. Petra u Đakovu, 1882.]]Krajem 19. st. Hrvatski gradovi dobivaju značajno urbanističko uljepšanje: [[Karlovac]] svoje renesansne bastione pretvara u perivoj koji uokviruje stari grad (slično »Bečkom ringu«), a primorski gradovi ([[Trogir]], [[Zadar]], [[Pula]], [[Pag]] i [[Šibenik]]) ruše svoje zidine i otvaraju se prema moru.
 
No, svojom veličinom i važnošću, ističe se revolucionarno urbanističko rješenje regulacije zagrebačkog ''Donjeg Grada'' (velikim dijelom djelo ''Milana Lenuzzija'', 1860-1880). Između najdulje zagrebačke ulice – [[Ilica|Ilice]] i nove željezničke pruge podignut je pravilan geometrijski grad s velikim zdanjima javnih i društvenih namjena od kojih se ljepotom ističu neorenesansna zgrada [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti]] (F. Schmidt, 1884.), neobarokno [[Hrvatsko narodno kazalište]] (H. Helmer i F. Fellner, 1895.), te tada izrazito moderni [[Umjetnički paviljon]] (1898.) s montažnom konstrukcijom od čelika i stakla – Hrvatska »Kristalna palača«, i na kraju secesijsko remekdjelo – [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica]] (Lubinski, dovršena tek 1912.). Ovaj urbanistički plan povezan je nizom [[perivoj]]a i [[park]]ova, uljepšanih brojnim [[fontana]]ma i skulpturama, [[drvored]]ima i cvjetnim vrtovima (tzv. zagrebačka »zelena potkova«) čineći Zagreb jedan od prvih gradova koji zadovoljavaju novu misao u Europskoj teoriji umjetnosti o »gradu kao umjetničkom djelu«.