Hrvatska barokna književnost: razlika između inačica

Glavni predstavnik ovog kruga je naš najveći [[barok]]ni pisac, [[Ivan Gundulić]], koji u mladosti, on piše ''"pjesni tašte i isprazne"'' (nisu sačuvane) i melodrame (sačuvane samo četiri). Kasnije piše uzorne religiozne poeme, ''[[Pjesni pokorne kralja Davida]]'' i, poznatije, ''[[Suze sina razmetnoga]]'', a vrhunac njegova stvaralaštva je viteški ep ''[[Osman]]''.

 

* [[Junije Palmotić]], koji piše [[melodrama|melodrame]], od kojih je najpoznatija ''Pavlimir'' (priča o unuku kralja Radislava, tema uzeta iz [[Ljetopis popa Dukljanina|Ljetopisa popa Dukljanina]].

* [[Ivan Bunić Vučić]], autor pjesničke zbirke ''Plandovanja'', u kojoj kombinira [[petrarkizam|petrarkističku]] tradiciju i [[barok]]na obilježja (metafore, kontraste, poredbe, refleksije o prolaznosti).

 

===Isusovci===

Uz već spomenute [[isusovci|isusovce]] [[Juraj Habdelić|Juraja Habdelića]], [[Ignjat Đurđević|Ignjata Đurđevića]] i [[Antun Kanižlić|Antuna Kanižlića]], značajniji doprinos dali su: <br>

[[Juraj Križanić]], koji se zalagao za jezik koji je bio mješavina staroslavenskog, ruskog i hrvatskog, i to čakavsko-ikavskog s elementima kajkavštine (sveslavenski jezik)<br>

 

==Znanstvena književna djelatnost==

* [[Ivan Lucić]] piše prvu znanstvenu hrvatsku povijest, na latinskom jeziku, ''De regno Dalmatiae et Croatiae''.

* [[Ivan Belostenec]], pavlinski redovnik i pripadnik ozaljskog kruga, piše dvojezični kajkavsko-latinski rječnik ''[[Gazophylacium]]''.