Istarski ugljenokopi: razlika između inačica

[[rudarstvo|Rudarska djelatnost]] na području [[Labin|Labina]] započinje za [[Mletačka Republika|Mletačke]] vladavine. Prikupljanje [[ugljen|ugljena]] je počelo u pribrežju [[Krapan|Krapna]], gdje su se uslijed [[erozija|erozije]] tijekom geološke povijesti na površini pojavili izdanci tzv. rusog ugljena koji je bio smolastog oblika. Vjerojatno se još i prije [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] ova smola počela upotrebljavati za impregnaciju podvodnih dijelova čamaca. U starim zapisima spominje se pod nazivom pegola nera što u prijevodu znači crna smola ili peče navale - brodska smola.

 

 

== Početak organizirane eksploatacije ugljena ==

 

Povjesničari smatraju da je šećerana u [[Rijeka|Rijeci]] godine [[1785.]] postala prvim stalnim kupcem krapanskog ugljena, čime je stvorena temeljna postavka za početak kontinuirane rudarske proizvodnje.

 

== Kriza plasmana ugljena ==

 

Sredinom šezdesetih počinje kriza plasmana ugljena, proizvodnja je prepolovljena što rudnike dovodi u teško ekonomsko stanje i poslovanje s gubicima. S obzirom da je najviše teškoća bilo s prodajom sitnog ugljena, prihvaćen je prijedlog izgradnje termoelektrane u [[Plomin|Plominu]], snage 125 MW uz godišnju potrošnju od 250 tisuća tona ugljena. [[TE Plomin]] je izgrađena i [[1971.]] puštena u redovnu proizvodnju. Međutim zbog vrlo niske cijene tekućih goriva, kratko nakon početka rada TE Plomin, u tadašnjoj Elektroprivredi su počeli raditi na projektima za prijelaz elektrane na naftu. Ugljenokopi su se odjednom našli u bezizlaznoj situaciji.

 

== Rudarske nesreće ==

 

Najveća rudarska nesreća u povijesti Istarskih ugljenokopa dogodila se u ranim jutarnjim satima 28. veljače [[1940.]] godine kada je u Oknu 1 na dubini 240 metara došlo do eksplozije metana i ugljene prašine. U dokumentima i novinskim zapisima iz tog vremena navode se različiti podaci o broju poginulih i povrijeđenih. Ako je vjerovati zapisima koji se čuvaju u Povijesnom arhivu [[Pazin]] a koji se smatraju vjerodostojnim, smrtno je stradalo od direktnog udara ili gušenja plinom 186 rudara. Procjenjuje se da je tijekom narednih dana uslijed zadobivenih rana i trovanja krvnih zrnaca umrlo još toliko rudara. Uzroci nastanka eksplozije ostali su nerazjašnjeni.