Katoličanstvo u Hrvata: razlika između inačica

Hrvati su [[kršćanstvo]] prihvatili pred više od trinaest stoljeća. Prve dodire sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]] imali su već [[641]]. godine, kad su primili papina izaslanika [[opat Martin|opata Martina]] koji je došao od njih otkupiti kršćansko roblje i kosti mučenika. O pokrštenju Hrvata nema puno podataka, ali se zna da je ono teklo mirno i slobodno između VII. i početka IX. stoljeća. Bizantski car [[Konstantin Porfirogenet]] (913.-959.) u svom djelu ''O upravljanju carstvom'' bilježi da je bizantinski car [[Heraklije]] ([[610]].-[[641]].), za čijeg su vladanja Hrvati zaposjeli krajeve između Drave i Jadranskoga mora, "poslao i doveo iz Rima svećenike, od kojih je učinio nadbiskupa, biskupa, svećenike i đakone, i pokrstio Hrvate". Povijesni izvori spominju i pokrštavanje narodnih vođa knezova: ([[Porga|Porge]], [[Porin (vojskovođa)|Porin]]a, [[Vojnomir]]a, [[Višeslav]]a, [[Borna|Borne]]) u [[Nin]]u, [[Ljudevit Posavski|Ljudevita Posavskoga]] i ostalih.

 

 

U IX. stoljeću Hrvati su već uključeni u veliku europsku kršćansku zajednicu. Njihovi vladari [[Mislav]] (oko [[839]].), [[Trpimir]] ([[852]].) i drugi grade crkve i podižu samostane. Već godine 879. hrvatski vladar [[Branimir]], koji je stolovao u Ninu, pisao je papi [[Ivan VIII., papa|Ivanu VIII.]] te mu obećava vjernost i poslušnost. [[Papa]] Ivan VIII. odgovara pismom od 7. lipnja [[879]]. i kaže da je slavio misu na grobu [[sveti Petar|sv. Petra]] i tom prilikom zazvao Božji blagoslov na Branimirovu zemlju i njegov narod. Također je sačuvano dragocjeno dopisivanje između pape [[Ivan X.|Ivana X.]] (914-928.) i hrvatskog vladara [[Tomislav]]a povodom prve splitske [[sinoda|sinode]] ([[925]].) u kojem se po prvi put u međunarodnim dokumentima nalazi spomen jednog hrvatskog kralja. Hrvatskog kralja [[Zvonimir]]a krunio je [[Gebizon]], [[legat]] pape [[Grgur VII.|Grgura VII.]], godine [[1075]]. U to vrijeme raskola između Zapadne i Istočne Crkve, Zvonimir također obećava papi vjernost i obvezuje se da će u svom kraljevstvu provoditi crkvenu reformu, štititi udovice i brinuti se za pravednost "da jaki ne potlače slaboga". U doba hrvatskog kraljevstva s narodnim vladarima među Hrvatima su djelovali [[benediktinci]], koji su ostavili neizbrisiv pečat na području crkvenoga, kulturnoga a i državnoga života toga doba.