Orson Welles: razlika između inačica

 

Nakon uspjeha ''Macbetha'', Welles je postavio apsurdnu farsu ''Horse Eats Hat''. Zacementirao je svoju reputaciju "Bijele nade" s ''Dr. Faustom''. Bila je ovo još revolucionarnija kazališna produkcija nego ''Macbeth'', koristeći svjetlo na gotovo zamračenoj pozornici. [[1937]]. je pripremao prosindikalnu 'radničku operu' ''Kolijevka će se zaljuljati''. Zbog ozbiljnih uskraćivanja financija i navodne zabrinutosti u Kongresu oko [[komunizam| komunističke]] propagande u Federalnom kazalištu, premijera predstave u Maxine Elliott Theatreu je otkazana, a kazalište su čuvali pripadnici Nacionalne garde. U posljednjem trenu Welles je objavio da se predstava premjestila u Venice, oko dvadeset ulica dalje. Glumci, ekipa i publika su prehodali do drugog kazališta. Kako su sindikati zabranjivali glumcima i glazbenicima nastup u kazalištu, ''Kolijevka će se zaljuljati'' počela je Blitzsteinovim uvodom u predstavu i sviranjem klavira, dok su glumci svoje dijelove izvodili iz publike. Ova improvizirana izvedba postala je kolosalni hit.

Napustivši Federalno kazalište, Welles i Houseman su formirali vlastitu družinu, Mercury Theatre, u kojoj su nastupali glumci kao što su Agnes Moorehead, Joseph Cotten, Ray Collins, George Coulouris, Frank Readick, Everett Sloane, Eustace Wyatt i Erskine Sanford, koji su svi godinama radili s Wellesom. Prva njihova produkcija bila je melodramatska i iznimno izrezana verzija Shakespearova ''Julija Cezara'', smještena u okvire [[fašizam| fašističke]] Italije.

Welles je u velikoj mjeri bio aktivan i na radiju, kao glumac, a poslije i kao redatelj i producent. Igrao je ''[[Hamlet]]a'' za CBS, adaptirajući i režirajući sam predstavu. Mutual Network mu je dao sedmotjednu seriju da adaptira ''[[Jadnici| Jadnike]]'', što je i učinio s velikim uspjehom. Krajem [[1937]]. je nastupao kao Sjena u istomenom komadu (ponovno za Mutual), a u ljeto [[1938]]., CBS je njemu i Mercury Theatreu dao jednosatnu tjednu emisiju da izravno izvodi klasična književna djela. Emisija se zvala ''The Mercury Theatre on the Air'', s originalnom glazbom Bernarda Hermanna, koji će godinama nastaviti raditi s Wellesom na radiju i na filmovima.