Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: razlika između inačica

 

== Nastanak nove države - DFJ ==

Iako se često navodi da je [[1941]]. godine [[Kraljevina Jugoslavija]] prestala postojati (kapitulacijom od [[17. travnja]] [[1941.|1941]]., 11 dana po bombradiranju Beograda), vlada Kraljevine pobjegla je u inozemstvo (prvo u Atenu, zatim Kairo, pa Jeruzalem i u lipnju 1941. Englezi su dopremili kralja Petra II. i vladu u London), jer su Saveznici očekivali da će po kraju rata biti opet uspostavljena Kraljevina Jugoslavija, te su vlade [[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[SAD]] i [[SSSR]]-a priznavale izbjegličku vladu kao legalnu vlast savezničke države, koja još uvijek legalno postoji, iako vlada ne kontrolira teritorij.

 

Nasuprot tome, nema nikakvog kontinuiteta između Druge i tzv. Treće, tj. između [[SFRJ]] i [[SR Jugoslavija|Savezne Republike Jugoslavije]], što je potvrdila [[Badinterova komisija]]. SFRJ je prestala postojati između 8. listopada 1991, kada su stupile na snagu odluke [[Republika Slovenija|Republike Slovenije]] i Hrvatske o razdruživanju, zatim jednakih odluka Makedonije i Bosne i Hercegovine, i dana njihovog primanja u [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjene narode]], čime je međunarodna zajednica priznala promjenu. Srbija i Crna Gora, nazivajući svoju državnu zajednicu imenom "Jugoslavija", pokušali su na međunarodnom planu dokazivati da predstavljaju produžetak ranije postojeće i međunarodno priznate države, pa da ne moraju posebno tražiti primanje u UN itd, ali taj pokušaj je bio uzaludan.

 

Na Trećem zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije ([[AVNOJ]]) 29. studenog 1945. godine odbačena je monarhija i proglašena [[Federativna Narodna Republika Jugoslavija]]. Novi je Ustav donijet 31. siječnja 1946. godine. Ustavom je priznato pet južnoslavenskih nacija (uz Slovence, Hrvate i Srbe priznati su kao nacije Makedonci i Crnogorci). Jugoslavija je uređena kao federacija šest republika: [[SR Bosna i Hercegovina]], [[SR Crna Gora]], [[SR Hrvatska]], [[SR Makedonija]], [[SR Slovenija]] i [[SR Srbija]] s Autonomnom Pokrajinom [[SAP Vojvodina|Vojvodinom]] i Autonomnom Oblašću [[SAP Kosovo|Kosovom]] i Metohijom.

 

=== Ključna gospodarska i politička pitanja ===

[[Radničko samoupravljanje]] u gospodarskom sustavu uvedeno je 1950.

 

== Zahtjevi za promjenama u sustavu ==

== Korijeni raspada Jugoslavije ==

''Glavni članak: [[Raspad SFRJ]]

 

Osnovni uzroci raspada Jugoslavije bile su nesklad između ekonomske moći (najrazvijenije republike bile su Slovenija i Hrvatska) i političke moći. Naime, Srbi su činili relativnu većinu stanovništva u SR Srbiji, a su i konstitutivni narodi, uz republiku Srbiju, još i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, što nije bio, primjerice, slučaj sa Hrvatima u Vojvodini i Boki Kotorskoj, niti u djelovima uže Srbije, koji su prije stvaranja Jugoslavije, bili dijelom austro-ugarske autonomne jedinice Hrvatske. <br>

Težnja Srbije da povrati političku moć i suverenitet na vlastitom teritoriju (koji je bio narušen faktičkom podjelom Srbije na tri dijela, tzv. "Užu Srbiju" i njene dvije autonomne pokrajine, što je bilo ostvareno Ustavom iz 1974.) uz prvo prikriveno, a potom i javno podržavanje ekstremnih srpskih nacionalističkih krugova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dovelo je do reakcije političkih vodstava iz zapadnih republika i konačno i do njihovog osamostaljenja.

 

 

Trenutačno sve države starog kontinenta imaju unutar sebe jednu nacionalnost koja čini minimalno 2/3 sveukupnog stanovništva ( [[Belgija]] je poseban slučaj ). Takvu populaciju koja služi kao stabilna državna jezgra Jugoslavija nije nikad imala. Točka bez povratka na kraju postaje neuplitanje vojske u državni udar [[1989.]] godine kada Srbija ruši vlade Kosova i Vojvodine ukidajući njihovu pokrajinsku samostalnost, ali i prisvajajući njihove glasove u predsjedništvu. S tim se prvobitni koncept nastao poslije Titove smrti „1 republika ili pokrajina 1 glas” promijenio u u novo stanje u kojem [[SR Srbija]] ima 3 glasa, a ostalih 5 republika po jedan. Takvu situaciju realno, dugoročno nitko nije htio prihvatiti.