Ronjenje: razlika između inačica

'''Ronjenje''' je danas jedan od [[sport]]ova koji se najbrže širi [[svijet]]om, a oduvijek je postojala čovjekova želja da se spusti ispod površine [[More|mora]], [[Jezero|jezera]], bilo u svrhu spašavanja, [[lov]]a, rekreacije ili vojne svrhe.

 

== Povijest ronjenja ==

Danas se ne može sa sigurnošću utvrditi kada se ronjenje prvi puta pojavilo, ali postoje neki dokazi da je to bilo 5000 godina prije [[Krist]]a. Prvi materijalni trag postoji na [[Asirija|asirskom]] reljefu i iz godine [[885. p.n.e.]], a rani i autentičan zapis u rukopisima [[Grčka|grčkog]] [[povjesničar]]a [[Herodot]]a.

 

Ronilo se isključivo na dah, a obuka je započinjala još u djetinjstvu. Kamenje se upotrebljavalo umjesto utega, ronilac bi bio vezan konopcima, a uranjao bi do 31 metar ispod površine.

 

S vremenom su ljudi tražili na koji bi način mogli ostati što duže ispod površine, pa se u početku počelo služiti [[Trstika|trstikom]], a krajem [[16. stoljeće|16. stoljeća]] napravljen je prvi veliki korak i izumljeno je ronilačko zvono s otvorenim dnom, koje se spuštalo utezima okomito u vodu, omogućivši da zrak ostane zarobljen unutar stijenki zvona. Prvi podaci o takvom zvonu datiraju iz [[1531]]. godine.

 

 

=== Scuba ronjenje ===

Tek [[1960-ih|šezdesetih]] godina tehnologija se razvila i omogućila nastanak ronilačkog odijela koje je moglo izdržati utjecaj tlaka, a ipak toliko fleksibilno za uporabu. Prva takva odijela poznata su pod nazivima ''Jim Suit'' i ''Newt Suit''. S proizvodnjom autonomnog ronilačkog aparata (''self-containted underwater breathing apparatus'', skraćeno ''Scuba'') dobila se kompletna oprema i ronjenje je napokon postalo neovisno kretanje pod vodom.

H.A. Fleuss je godine [[1878]]. razvio prvi ekonomski isplativ autonomni ronilački aparat, Scuba zatvorenog kruga. Upotrebljavao je 100%-tni kisik, a tada se još nije znalo da 100%-tni kisik postaje otrovan kada se udiše pod tlakom. Prije početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] dodan je modificirani regulator, a razvili su se ronilački spremnici s kapacitetima držanja kisika na više od 200 bara. Uz takve je izmjene Fleussov autonomni ronilački sustav zatvorenog kruga postao standardna oprema za ronioce Kraljevske mornarice.

 

Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] rabio se sustav zatvorenog kruga, ali su dva [[Francuzi|Francuza]] kapetan [[Jacques-Yves Cousteau]] i inženjer [[Emile Gagnan]] radili na razvoju Scuba sustava otvorenog kruga, pridonjevši razvoju prvoga sigurnog i u potpunosti djelotvornog autonomnog ronilačkog aparata otvorenog kruga. Upravo su oni razvili prvi ''aqualung'' koji je Cousteau uspješno upotrebljavao za spuštanje do 60 metara dubine bez ikakvih posljedica.