'''Krajobrazna ekologija''' je grana [[ekologija|ekologije]] i [[geografija|geografije]] koja proučava prostornu razliku elemenata u [[krajobraz|krajobrazu]]u (poput polja, živica, [[šuma]], [[rijeka (vodotok)|rijeka]] i gradova[[grad]]ova) i načine na koje njihova raspodjela utječe na raspodjelu i protok energije i pojedinaca u okolini (koji onda mogu utjecati na raspodjelu samih elemenata). Krajobrazna ekologija se tipično bavi problemima u primjenjenom i [[holizam|holističkom]] kontekstu. Termin '''krajobrazna ekologija''' skovao je njemački geograf [[Carl Troll]] 1939. godine (Troll 1939). On je razvio terminologiju i mnoge koncepte krajobrazne ekologije kao dio svog ranog rada, primijenivši interpretaciju zračnih snimaka na proučavanje interakcija između okoline i vegetacije.
Središnje teorija krajobrazne ekologije nastala je iz MacArthurove i [[Edward Osborne Wilson|Wilsonove]] ''[[Teorija otočne biogeografije|Teorije otočne biogeografije]]'' (''The Theory of Island Biogeography''). To djelo smatra zajednicu flore i faune na otocima posljedicom kolonizacije iz kopnene stabljike i stohastičnog [[izumiranje|izumiranja]]. Koncepti [[otočna biogeografija|otočne biogeografije]] su generalizirani od fizičkih otoka kako bi apstrahirali krpice [[habitat|habitata]]a prema Levinsovu [[metapopulacija|metapopulacijskom]] modelu. Ta generalizacija je potaknula rast krajobrazne ekologije pošto je [[konzervacijska biologija|konzervacijskim biolozima]] pružila novo oruđe za određivanje načina na koji [[habitatna fragmentacija]] utječe na populacijsku održivost. Nedavni rast krajobrazne ekologije mnogo duguje razvoju tehnologije [[geografski informacijski sustav|geografskog informacijskog sustava]] (GIS) i dostupnosti široko opsežnih habitatnih podataka (npr. [[daljinsko snimanje|daljinsko snimljene]] [[Landsat|satelitske slike]] ili [[zračna fotografija]])
