Srce Isusovo: razlika između inačica

 

'''Srce Isusovo''' je naziv [[Kršćanstvo|kršćanske]] [[Pobožnost|pobožnosti]] prema [[Isus]]u i ujedno naziv [[blagdan]]a.

 

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz [[Francuska|francuskog]] grada [[Paray le Monial]]a prigodom ukazanja Srca Isusova, [[Sveta Margareta Marija Alacoque|sv. Mariji Margareti Alacoque]] 1675. g. Ali tek 1765. g. papa [[Klement XIII.]] dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski [[Biskup|biskupi]] onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi [[Isusovci|Družbe Isusove]] i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.

Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa [[Pio IX.]] je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi

osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856.