Đakon: razlika između inačica

 

== Najranija povijest ==

Prema [[Novi zavjet|Novom zavjetu]] već se u [[apostoli|apostolsko]] doba spominju đakoni koji imaju dužnost dijeliti milostinju. U [[Djela apostolska|Djelima apostolskim]] spominju se sedmorica muževa koji su se trebali brinuti za milostinju i zbrinjavanje siromašnijih u zajednici: Stjepan, Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola (Dj 6,5). Ipak, njihova se služba tek kasnije naziva đakonskom, a i znatno se razlikuje od one koju će đakoni obavljati u kasnije doba. U prvim stoljećima [[kršćanstvo|kršćanstva]] đakoni upravljaju materijalnim dobrima Crkve, čuvaju sveto posuđe i sveti knjige. U kasnijim se stoljećima opseg njihovih dužnosti proširuje - tako da oni čitaju [[evanđelje]] na misi, uz dozvolu [[biskup]]a propovijedaju, dijele [[pričest]], a u nekim slučajevima i [[krštenje]].

 

 

== U Rimokatoličkoj Crkvi ==

U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] u Katoličkoj Crkvi važnost đakonata opada, te on postaje drugi od 3 „viša reda“ (subđakonat, đakonat i svećeništvo). Đakon je od toga razdoblja samo pomoćnik pri svečanoj liturgiji. No na Zapadu, za razliku od istočnih Crkava, đakon može redovito krstiti, a i nazočiti vjenčanju. [[Drugi vatikanski sabor]] daje [[biskup]]ima mogućnost da obnove instituciju trajnog đakonata. U mnogim Crkvama Zapada trajni đakonat je već odavna prihvaćena stvarnost. Usto, ukinut je subđakonat, pa đakonat postaje prvi red za koji se može biti zaređen.

 

 

== U istočnim Crkvama ==

U pravoslavnim Crkvama đakon je najniži, početni stupanj svećenikčkog čina (ne može sam obavljati [[bogoslužje]], već samo pomaže [[svećenik]]u). Ipak, u samoj liturgiji njegova je uloga mnogo veća nego u liturgiji Rimokatoličke Crkve. Đakonsko ređenje naziva se rukopoloženje, a obavlja ga [[episkop]].