Razlika između inačica stranice »Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci«

bez sažetka
m (Bot: standardizacija)
'''HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci'''
 
Prvo kazališno zdanje u [[Rijeka|Rijeci]] podignuto je [[1765]]. godine, no krajem 18. stoljeća započinje gradnja novoga kazališta kojega [[1805]]. otvara ugledni riječki građanin i trgovac [[Andrija Ljudevit Adamić]]. U Teatru Adamić odvijao se kroz sljedećih osamdesetak godina kazališni život u Rijeci, ispunjen pretežito gostovanjima [[Italija|talijanskih]] i manje, [[Njemačka|njemačkih]] opernih i dramskih družina. No, glede na činjenicu da je osamdesetih godina 19. stoljeća nekoliko europskih kazališnih kuća zadesio požar, te su se u svim gradovima Monarhije počele poduzimati sigurnosne mjere opreza, a Teatar Adamić nije zadovoljavao potrebne uvjete za normalan rad, riječko Municipalno zastupstvo odlučilo je da se postojeće kazalište sruši i da se sagradi potpuno nov, moderan i suvremen teatar koji će odgovarati srednjoeuropskim standardima. Kada je [[1883]]. godine riječka gradska uprava, na čelu sa slavnim gradonačelnikom [[Giovanni Ciotta|Giovannijem Ciottom]], unukom još slavnijega [[Ljudevit Adamić|Ljudevita Adamića]], donijela odluku da se podigne nova velebna kazališna zgrada na [[Rječina|Rječini]], zasigurno je bila svjesna čina koji se mjeri stoljećima unaprijed. Odlučeno je da se kazalište gradi na tadašnjem prostranom trgu Ürmeny, a projekt je naručen u [[Beč]]u, u [[Biro Fellner & Helmer|specijaliziranom ateljeu za kazališta]], kod arhitekata [[Hermann Helmer|Hermana Gottlieba Helmera]] i [[Ferdinand Fellner|Ferdinanda Fellnera]]. Sve su hrvatske glavne kazališne kuće izgrađene još u drugoj polovici 19. stoljeća, a među njima je ona u Rijeci druga - iza [[Osijek]]a (1865.), a prije [[Split]]a (1893.) i [[Zagreb]]a (1895.)!
 
Nakon dugotrajnih priprema, nakon dvogodišnje gradnje i nestrpljiva iščekivanja konačno je osvanuo [[3. listopada]] [[1885]]., dan otvorenja novoga OPĆINSKOG KAZALIŠTA (TEATRO COMUNALE). Za taj su svečani trenutak pomno pripremane i dvije velike opere, još neizvođene u gradu Rijeci: bile su to raskošno opremljene [[Giuseppe Verdi|Verdijeva]] [[Aida]] i [[Amilcare Ponchielli|Ponchielli]]jeva [[La Gioconda|Gioconda]]. Toga su dana prvi posjetitelji, brojni gosti i uzvanici mogli uživati u impozantnom kazališnom zdanju, remek djelu arhitekture svoga doba koje im se predstavilo u svoj svojoj ljepoti i veličini, čije je figuralne plastike i ornamentalne radove izradio poznati venecijanski kipar [[August Benvenuti]] a stropne slike slikar [[Franz Matsch]] u suradnji s još poznatijom braćom [[Gustav Klimt|Gustavom]] i [[Ernest Klimt|Ernestom Klimtom]], operama kojima je ravnao maestro [[Gaetano Cimini]], gdje su zabljesnula već znana i omiljena pjevačka imena - [[Medea Borelli]], [[Clotilde Sartori]] i [[Mary Guttemberg]], no i u pravom tehnološkom čudu svoga vremena : prvoj električnoj [[žarulja|žarulji]] i prvom [[telefon]]u u gradu postavljenima upravo u teatru!