Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine, prije 10 godina
ispravke poveznica
{{radovi24}}
[[Datoteka:Gaul, 1st century BC.gif|mini|250px|desno|Galija]]
Najveća zemlja u zapadnoj [[europa|Europi]], Francuska je dominirala u povijesti Europe još odkad su [[Franci]] osvojili ovu zemlju u [[5. stoljeće|5. stoljeću]]. Njezina velika prirodna bogatstva i brojno stanovništvo omogućili su velikim vladarima, kao Karlu Velikom u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], [[Luj XIV., kralj Francuske|Luju XIV]] u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] i [[Napoleon]]u u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], stvoriti moćna carstva koja su obuhvaćala velik dio Europe. Usprkos trima teškim ratovima s Njemačkom između [[1870.]] i [[1945.]], Francuska je izrasla u jednu od svjetskih velesila. Danas je Francuska vodeća članica [[EU|Europske unije]] i jedna od najbogatijih zemalja svijeta.
[[Datoteka:Lascaux painting.jpg|mini|lijevo|250px|Slikarije na zidovima spilje [[Lascaux]], oko 12000 p. n. e.]]
Prvi stanovnici Francuske bili su plodni umjetnici. Prije više od 20.000 godina realističnim slikama [[životinje|životinja]] ukrašavali su spilje u [[Lascaux]]u i drugdje. Rezbarili su oblike životinjskih glava iz [[kosti]], [[rogovi|rogova]] i [[kamen]]a.
Početak pisane povijesti današnjeg teritorija [[Francuska|Francuske]] nastupa pojavom [[Gali|Gala]] na njenom teritoriju. Ako bismo uzeli u obzir prvobitno ime ovog naroda, oni bi se danas u povjesnim knjigama zvali [[Kelti]]ma jer ih je [[Grčka|grčki]] [[Povijest|povjesničar]] još [[517.]]. godine prije nove ere tako imenovao. S druge strane [[Rimljani]] su im dali ime Gali, tako da je samo radi imena ovaj negdašnji veliki narod sada podijeljen na one koji su živjeli u današnjoj Francuskoj i one koji su živjeli na britanskim otocima.
Danas zvuči gotovo nevjerovatno da se taj narod bez ikakve centralne uprave i puteva uspio proširiti preko cijele [[Europa|Europe]] od [[Škotska|Škotske]] do [[Turska|Turske]] gdje jedna pokrajina dobiva ime Galatia zbog velikog broja naseljenih Gala.
 
 
Između [[58. p. n. e.|58.]] i [[51. p. n. e.]] rimska vojska predvođena Julijom Cezarom zauzela je Francusku. Nova provincija Galija bila je jedna od najbogatijih u carstvu. Cvjetala je trgovina, a Rimljani su gradili mnoge ceste i mostove. Uveli su i uzgoj vinove loze.
Prošlo je bilo više od dva i pol stoljeća do trenutka kada su se Rimljani ohrabrili stupiti na teritorij naroda koji im je opljačkao prijestolnicu [[390.]]. prije nove ere, ali kada su prvi put tamo stupili više nisu otišli. Konačno osvajanje Francuske početo [[121.]]. prije nove ere završava tek [[Julije Cezar]] sedamdeset godina kasnije. Tijekom više od pet stoljeća Rimske vlasti [[Galija]] je bila romanizirana, ali nikad potpuno vjerna [[Rimsko Carstvo|Rimu]].
 
=== Franačka država ===
 
Prva pojava Franačkog naroda se javlja tijekom polovice [[3. stoljeće|3. stoljeća]] kada se [[Rimsko Carstvo]] nalazi u dubokoj krizi. Oko [[250.]]. godine pljačkaška horda ovog naroda je prodrla u [[Španjolska|Španjolsku]] samo da bi se potom vratila u postojbinu koja se danas nalazi u [[Njemačka|Njemačkoj]] na istočnoj obali [[Rajna|Rajne]]. Kako se Rimska unutrašnja situacija smirila dolaskom [[Aurelijan]]a na vlast tako su se i Franci smirili živeći u neposrednoj blizini države od koje su tijekom sljedeća dva stoljeća upijali kulturu i vojnu doktrinu zahvaljujući savezništvu s moćnim carstvom.
Kada su [[406.]]. godine druga barbarska plemena koja žive u Njemačkoj počela invaziju na Rimsko Carstvo, Franci su bili jedini takav narod koji se napadu nije pridružio. To prijateljstvo s Rimljanima će potrajat sve do [[481.]]. godine kada kralj [[Klovis I.]] napada i pobjeđuje nakon pet godina ostatke rimske vojske u Galiji. Tom njegovom pobjedom dolazi do nastanka Franačke države.
Ona se nekoliko desetljeća kasnije širi na jug poslije pobjeda Franaka nad [[Burgundi]]ma i [[Vizigoti]]ma tako da [[510.]]. godine zahvaća današnju Francusku, Beneluks i polovicu Njemačke. Samo građanski ratovi koji potom usljeđuju sprečavaju njeno daljnje, neminovno širenje. Kada bratoubilački ratovi završavaju polovicom [[8. stoljeće|VIII. stoljeća]] Franačka država je dovoljno jaka da pobjedi [[Arapi|Arapsku]] kopnenu invaziju iz Španjolske.
Rušenjem kraljevske dinastije Klovisa [[751.]]. godine od strane [[Pipin Mali|Pipina Malog]] s kojim počinje kratkotrajna dinastija [[Karolinzi|Karolinga]] nastupa zlatno doba Franaka koje dovodi do krunidbe [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] za Svetog Rimskog cara [[800.]]. godine. Tadašnja država se prostire od [[Danska|Danske]] do [[Bari]]ja i od [[Barcelona|Barcelone]] do [[Budimpešta|Budimpešte]]. Ta glomazna država se dijeli [[843.]]. godine na Zapadno Franačko Carstvo (buduća [[Francuska]]) , Istočno Franačko Carstvo (buduća [[Njemačka]]) i Centralno Franačko Carstvo (buduća [[Italija]]).
 
=== Francuska do revolucije ===
[[Datoteka: Lenepveu, Jeanne d'Arc au siège d'Orléans.jpg|200px|mini|desno|[[Ivana Orleanska]] osvaja Orleans]]
 
Danas je opće prihvaćeno kako je [[Karlo II.]] prvi francuski kralj pošto on postaje prvi vladar na čijem dvoru se govori [[francuski jezik]]. Njegovom smrću [[877.]]. godine za Francuske počinje crno razdoblje tijekom kojega je ona žrtva kratkoročnih pljačkaških pohoda [[Mađari|Mađara]] i puno dugoročnijih [[Vikinzi|Vikinga]]. U tom razdoblju nemira potomci Karla Velikog su srušeni s vlasti od dinastije Capetovića koja dobiva ime po [[Hugo Capet|Hugu Capetu]]. Cijena koju plaća Francuska za tu krunidbu postaje potpuna feudalna decentralizacija tako da kralj Hugo Capet vlada samo gradovima [[Orleans]] i [[Pariz]].
Koristeći takvu situaciju [[Engleska|engleski]] kralj je polovicom [[12. stoljeće|XII12. stoljeća]] postao, koristeći razne grofovske i vojvodske titule, vladar gotov pola Francuske samo da bi sve bilo izgubljeno od [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikarda Lavljeg Srca]] i njegovog brata [[Ivan bezBez Zemlje|Ivana bezBez Zemlje]]. Francuska vojska tog doba pod rukovodstvom kralja [[Filip August|Filipa Augusta]] u višedesetljetnom ratu uspjeva osloboditi većinu zemlje prije sklapanja mirovnog sporazuma se iskrcava u Engleskoj i osvaja [[London]].
Nova kriza u odnosima ova dva moćna kraljevstva nastupa kada [[1328.]]. godine francuski kralj [[Karlo IV.]] umire bez djece. Tada se engleski kralj [[Edvard III.]] odlučuje na osporavanje nasljedstva krune [[Filip IV., kralj Francuske|Filipu IV.]] pošto je novi francuski kralj samo bratić starog dok je on njegov unuk. Ovaj novi rat koji tada počinje danas je svima poznat pod imenom [[stogodišnji rat]]. Tijekom njega kralj Engleske [[Henrik VI.]] će [[1422.]]. godine postati kralj Francuske, ali na kraju će Englezi izgubit sve svoje posjede s druge strane [[La Manche]]a.
 
Unutrašnji državni mir koji tada nastaje trajati će do početka vjerskih nemira polovicom [[16. stoljeće|XVI16. stoljeća]]. Bez obzira na mjere poduzete od Henrika IV. za smirivanje vjerskih strasti oni će vremenom ponovno izbijati do odluke [[Luj XIV.|Luja XIV.]] o zabrani [[hugenoti|hugenotske vjere]]. Tim represivnim potezom država napokon dobija svoj potpuni unutrašnji mir osiguran uništenjem svih plemićkih utvrda unutar Francuske. Hugenoti pogođeni tim mjerama se odlučuju na naseljavanje kolonija ili prelazak na katoličku vjeru. Od onih koji su izabrali prvu opciju danas nam preostaje [[Quebec]] kao jedino francusko govorno područje na sjevernoameričkom kontinentu.
 
=== Revolucija i 20. stoljeće ===
[[Datoteka:Robespierre.jpg|mini|desno|'''Maximilien Robespierre''']]
Povod revoluciji bili su pokušaji rješavanja ekonomske krize [[Luj XVI., kralj Francuske|Luja XVI]]. U [[veljača|veljači]] [[1787.]]. ministar financija Loménie de Brienne sazvao je Skupštinu plemića (skup plemića, svećenstva, buržoazije i kraljevih službenika) s ciljem zaobilaženja parlamenta. Od Skupštine je zatraženo odobravanje novog poreza na nekretnine, koji bi po prvi put bili dužni plaćati i plemići i svećenstvo. Skupština nije odobrila porez, nego je zatražila od Luja XVI sazivanje sabora svih staleža.
Novi vojni porazi, nestašica hrane i skupoća doveli su do još jednog prevrata. [[Jakobinci]] su zbacili žirondince i preuzeli vlast, bolje su uspjeli organizirati obranu i natjerati neprijatelje na povlačenje, ali su istodobno u zemlju uveli teror (strahovladu). Zastrašivali su svoje protivnike i bez milosti ih slali na giljotinu (napravu za izvršenje smrtne kazne odsjecanjem glave). Tijekom 14 mjeseci vlasti pogubili su gotovo 40.000 ljudi, među njima i kraljicu Mariju Antoanetu i Luja XVI. Zbog strahovlade koju su uveli, izgubili su potporu naroda i zbačeni su s vlasti. [[Robespierre]] i njegovi najbliži suradnici giljotirani su bez suđenja, tako je i on doživio istu sudbinu kao i tisuće njegovih prijašnjih protivnika.