Jošija: razlika između inačica

'''Jošija''' ([[Hebrejski jezik|hebr.]] יֹאשִׁיָּהוּ; [[Grčki jezik|grč.]] Ιωσιας) bio je [[kralj]] [[Judejsko kraljevstvo|Judejskog kraljevstva]] od 640.-609. pr. Kr. koji je proveo religioznureligijsku reformu, unificirao [[kult|kult]] i centralizirao bogoslužje u [[Jeruzalem]]u.

Jošija je naslijedio svog oca [[Amon, kralj Judeje|Amona]] (642.-649.) kojeg su neprijatelji ubili u zavjeri. No, kako je «narod zemlje» bio odan [[david|david]]ovskoj lozi, ustao je protiv zavjerenika i postavio na prijestolje njegova sina. Jošiji je tada bilo osam godina, a u Jeruzalemu je kraljevao 31 godinu. Majka mu se zvala [[Jedida|Jedida]] i njenanjezina uloga kao kraljice-majke bila je značajna. U njegovo vrijeme [[Asirija|Asirija]] naglo slabi i to će omogućiti mladom kralju da provede reformu i obnovi državu. Iako [[Biblija|Biblija]] ništa ne govori o unutarnjoj svjetovnoj politici ovog kralja, ipak se može zaključiti da je, paralelno s religijskom reformom, sigurno moralo doći do državnog preporoda. Isto tako sigurno je da se u njegovo doba Judejsko kraljevstvo i teritorijalno širilo, madapremda su nam točne granice još uvijek nepoznate. No, sama vojska je bila je neorganizirana i to nam pokazuje bitka kod [[Megido|Megida]] 609. pr. Kr. u kojoj je pao sam Jošija. Naime, [[drevni Egipat|Egipat]] je bio vladajućevladajuća velesila ovog područja, te je nastojao održati ravnotežu sila u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]], i zato je faraon [[Neko|Neko]] pošao u pomoć Asircima. Ova vojna imati će za posljedicu ne samo Jošijinu smrt nego i propast reforme, a kasnije i pad Judejskog kraljevstva.

[[Druga knjiga o Kraljevima]] (2 Kr 22-23) i [[Druga knjiga Ljetopisa|Ljetopisa]] (2 Ljet 33-35) govore o ovom kralju i njegovoj ulozi u povijesti [[Izrael]]a. Iako mlad, bio je jako aktivan i predstavlja idealnog kralja,. zaZa njegova kraljevanja djelovali su proroci [[Nahum|Nahum]] i [[Sefanija|Sefanija]]. Jošija se nije brinuo samo za materijalnu obnovu nego i za duhovnu. God. 628. pr. Kr., dvanaeste godine svog vladanja, počinje reformu i daje obnoviti [[Jeruzalemski hram|Salomonov hram]]. Reforma se prvenstveno sastojala u odstranjivanju asirskog i [[kanaan|kanaan]]skog kulta i odbacivanju strane dominacije, osobito kad je prilikom obnove Salomonova hrama pronađena «Knjiga zakona». Bibličari smatraju da je ta knjiga zapravo [[Deuteronomijski zakonik]] (Pnz 12-26) koji je sadržavao pravnu tradiciju [[Kraljevstvo Izrael|Kraljevstva Izrael]], a donijeli su ga [[Levi (pleme)|leviti]] izbjeglice u doba pada [[Samarija|Samarije]] 721. pr. Kr. Očito je bio odložen u Hramu, zanemaren i napokon zaboravljen. Hulda, službena proročica u Izraelu, po pronalasku je svitka Zakona predložila da se provede sveopća narodna obnova. I time je započela radikalna i opća reforma u kojoj se ujedno krije pokušaj organizacije države po [[teokracija|teokratskom]] uređenju. Bilo je to u osamnaestoj godini Jošijina vladanja. Naime, to neočekivano otkriće je u njemu je potaklo odlučnost da reformu sprovede, pa bilo to i silom. Tako je naredio da se narod okupi u Hramu i da se pročita Zakon, nakon čega je obnovio [[savez na Sinaju|savez]] s Gospodinom, obvezujući svoj narod i sebe na obdržavanje zapovijedi. A po zaključivanju saveza uslijedilo je brutalno odstranjivanje svih stranih kultova. Tako [[Jahve]] postaje jedinim gospodarom hrama, a Jeruzalem kultno središte. Određen je i datum slavljenja [[Pasha|Pashe]], i sprovedena narodna obnova. Sve, počevši od obnove Salomonova hrama, pokušaja obnove izraelske mornarice, pa do unificiranja kulta i centraliziranja bogoslužja u Jeruzalemu, upućuje na to da je Jošija želio uspostaviti negdašnju slavnu [[monarhija|monarhiju]]. No, sve su nade pale njegovom tragičnom pogibijom u bitci kod Megida 609. pr. Kr. Njegova smrt je zbunila je sav narod koji se pitao zašto je Gospodin dopustio pad njegova vjernog sluge? Jedni su smatrali da je posrijedi bila [[Baal|Baalova]]ova osveta, drugi Gospodinovo neslaganje sa silovitošću kojom je provedena reforma. Bilo kako bilo, to je značilo kraj reforme i početak kraja Judejskog kraljevstva. Očito je reforma došla prekasno, i bilo je potrebno sužanjstvo za potpuno očišćenje jahvizma.

Vrhunska točka cijele povijesti izraelskih kraljeva nakon Davida zacijelo je Jošija i njegova religioznareligijska reforma, koja je nadahnuta pronalaskom Ponovljenog zakona. Nezaobilazno je Jošiju istaknuti kao duhovnog i materijalnog obnovitelja izraelskog naroda, tim više što su njegovi nasljednici bili bezbožni i svojim postupcima požurili propast.