|
|sukob=Drugi svjetski rat
|slika=[[Datoteka:First Iwo Jima Flag Raising.jpg|250px]]
|opis slike= Prvo podizanje američkaameričke zastave na Iwo Jimi
|vrijeme= [[19. veljače]] [[1945]]. - [[26. ožujka]] [[1945]].
|mjesto= [[Iwo Jima]], [[Japan]]
|sukobljeni2_zapovjednik = {{ZD|J|JAP}} [[Tadamichi Kuribayashi]] †
|zapovjednik3=
|sukobljeni1_snage = 110,.000
|sukobljeni2_snage = 21,.000
|jačina3=
|sukobljeni1_gubici = 26,.504
|sukobljeni2_gubici = 20,.919
|posljedice3=
|bilješke=
}}
Žestoka'''Bitka za Iwo Jimu''' je bila žestoka bitka za malenotočić otokIwo Jimu ([[Japanski jezik|jap]].: ''Iōjima'', što znači [[sumpor]]ni otok), koji je administrativno pripadao [[Tokio|Tokiju]].
== Povijest bitke ==
Nakon teškog poraza kod [[Pomorska bitka kod Marijanskog otočja|Marijana]] , [[Japan |Japanci]] ci su počeli pripremati obrambene fortifikacije na [[Iwo Jima|Iwo Jimi]]. Zapovjednik obrane od [[ srpanjSrpanj|srpnja]] [[1944]]. bio je general [[ TadamichiTadamiči KuribayashiKuribajaši]], sposoban ratnik koji je bio dobro upoznat sa snagom i slabostima vojske [[SAD |SAD]]-a ]]. KuribayashiKuribajaši se odlučio suprotstaviti američkom napadu lukavo izgrađenim sistemomsustavom tunela i bunkera , koji su branili odlučni japanski borci. Japanci su očekivali američku invaziju na Iōjimu već u ljeto 1944., no američki prodor usmjerio se na [[Filipini|Filipine]]. To je omogućilo japanskoj mornarici da dopremi dodatni ratni materijal i pojačanja u ljudstvu. Japanski vojnici i mornari mjesecima su kopali tunele i proširivali postojeće [[ spiljaSpilja|spilje]]. Američke [[ podmornicaPodmornica|podmornice]] potopile su dio brodova koji su opskrbljivali Iōjimu, no nisu uspjele značajno zaustaviti dopremu dodatnih vojnika, streljiva i naoružanja. ▼
▲Nakon teškog poraza kod [[Pomorska bitka kod Marijanskog otočja|Marijana]] [[Japan|Japanci]] su počeli pripremati obrambene fortifikacije na [[Iwo Jima|Iwo Jimi]]. Zapovjednik obrane od [[srpanj|srpnja]] [[1944]]. bio je general [[Tadamichi Kuribayashi]], sposoban ratnik koji je bio dobro upoznat sa snagom i slabostima vojske [[SAD|SAD-a]]. Kuribayashi se odlučio suprotstaviti američkom napadu lukavo izgrađenim sistemom tunela i bunkera koji su branili odlučni japanski. Japanci su očekivali američku invaziju na Iōjimu već u ljeto 1944., no američki prodor usmjerio se na [[Filipini|Filipine]]. To je omogućilo japanskoj mornarici da dopremi dodatni ratni materijal i pojačanja u ljudstvu. Japanski vojnici i mornari mjesecima su kopali tunele i proširivali postojeće [[spilja|spilje]]. Američke [[podmornica|podmornice]] potopile su dio brodova koji su opskrbljivali Iōjimu, no nisu uspjele značajno zaustaviti dopremu dodatnih vojnika, streljiva i naoružanja.
[[Datoteka: Iwo Jima - map.jpg |mini|Karta Iōjime za vrijeme ratnih operacija 1945.]]
Dana [[19. veljače]] [[1945]]. godine [[SAD|Amerikanci]] su započeli invaziju na ovaj maleni otok
s ciljem da osiguraju sletne staze za svoje velike [[bombarder|bombardere]]e [[B-29]], kojima su razarali [[Japan|japanske]] gradove. Elitnim američkim postrojbama, [[marinci|marincima]]ma, zapovijedao je iskusni general [[Holland M. Smith]]. Žestoka bombardiranja koja su vršili AmerikanciAmeričko [[ratno zrakoplovstvo|ratnim zrakoplovstvom]] je od kasne jeseni [[1944]]. vršilo žestoka bombardiranja, ali više stotina tona [[bombiBomba|bombi]] nije polučilo rezultate kakve su očekivali američki stratezi. Prema njihovim planovima, Iōjima je trebala biti osvojena za nešto više od tjedan dana. Na otoku nema pitke vode te je prilično na isturenom položaju od matičnog japanskog otočja. Uz uobičajenu američku premoć u ratnom materijalu to je, kako su pretpostavljali američki časnici, trebalo uvelike olakšati osvajanje otoka.
Umjesto brze pobijedepobjede, američki su vojnici naišli su na žestok otpor japanskih postrojbi. Na otoku je bilo ukopano 16 .000 pripadnika japanske kopnene vojske te 5 .000 pripadnika mornarice, spremnih da se bore do smrti. General KuribayashiKuribajaši naredio je svojim ljudima da nanesu neprijatelju što veće gubitke prije vlastite pogibije. Već prvog dana invazije američki marinci pretrpjeli su teške gubitke od dobro skrivenog japanskog [[topništvoTopništvo|topništva]], [[minobacač|minobacača]]a i [[strojnica|strojničke]] paljbe iz [[bunker|bunkera]]a. Američki [[tenk|tenkovi]]ovi teško su manevrirali u vulkanskom nanosu pa su marinci morali uništavati japanske bunkere riskantnim jurišima [[pješaštvoPješaštvo|pješaštva]] što je bilo riskantno. Intenzitet borbi jebioje bio toliki da su Amerikanci povremeno ostajali bez streljiva i goriva za [[bacačBacač plamena|bacače plamena]]. Japanci su sS druge strane, Japanci su morali štedjeti streljivo, jer nove zalihe nisu mogle stići na otok zbog američke zračno-pomorske blokade. Do kraja prvog dana [[invazijaInvazija|invazije]], Amerikanci su imali nekoliko tisuća ljudi izbačenih iz stroja, a na otok se uspjelo iskrcati oko 30 .000 marinaca.
Dana [[21. veljače]] japanski [[ratno zrakoplovstvo|zrakoplovi]] izvršili su protuudar na američku invazijsku flotu. [[Kamikaze]] su uspjeli potopiti eskortni [[nosač zrakoplova|nosač]] Bismarck Sea i oštetiti nosač Saratogu, dok je još nekoliko brodova oštećeno.
SlijedećihSljedećih se dana američko napredovanje se usmjerilo na jug otoka, gdje je [[23. veljače]] osvojen vulkan Suribaći. Marinci su dva puta postavljali zastavu na taj najvišljinajviši vrh otoka. Bitka je bila daleko od završetka, jer su marinci trebali zauzeti još dvije sletne staze u središnjem i sjevernom dijelu otoka. Na neravnom terenu Japanci su uspijevali još tjednima usporavati američko napredovanje i nanositi neprijatelju gubitke.
Posljednji organizirani juriš japanski vojnici su izvršili u ranu zoru [[26. ožujka]] 1945. godine, kada je 300 japanskih branitelja iznenadilo Amerikance u zrakoplovnom kampu. U višesatnoj ogorčenoj borbi Japanci su ubili i ranili oko 150 američkih vojnika, inženjeraca i pilota. Prema nekim verzijama, u tom jurišu je sudjelovao i general KuribayashiKuribajaši, dok drugi smatraju da je počinio [[seppuku]]. Preostali preživjelisu braniteljise zatimpreživjeli subranitelji povukli u skrovite spilje.
Amerikancima je iscrpljujuća bitka od uzrokovala teške gubitke, (gotovo 70007.000 poginulih i još 17 .000 ranjenih). Samo se 10001.000 Japanaca predalo, neki teki godinama nakon nekolikozavršetka godinarata.
==Fotografija postavljanja zastave na vulkanu Suribaći ==
Otok je najpoznatiji po fotografiji podizanja američke zastave na ugaslom [[vulkan]]u Suribaćiju (23. veljače 1945. godine). To je bila druga američka zastava koju su američki marinci podigli na toj uzvisini. Zastavu znatno manjih dimenzija su podigli nešto prije teatralnog podizanja velike zastave. Neki od marinaca koji su je podizali zastavu poginuli su baš na Iwo jimi. Danas je to jedna od najpoznatijih ratnih fotografija, koja je osvojila [[Pulitzerova nagrada|Pulizerovu nagradu]] i vjerojatno najreproduciranija fotografija svih vremena. Ono što je manje poznato je to da su tijela poginulih Japanaca najvjerojatnije zakopana u temeljima sletnih staza za B-29, a dio njihovih lubanja i kosti postao je suvenirima američkih vojnika.
== Filmovi o bitki za Iōjimu ==
Osim dobro poznate američke fotografije postavljanja zastave na Suribaći, sjećanje na tu značajnu bitku očuvali su i neki igrani filmovi. Godine [[1952.]] napravljen je film ''[[Pijesak Iwo Jime]]'' s glumcem [[John Wayne|Johnom Wayneom]], kojeg su inače sami veterani prezirali, jer nije sudjelovao u ratu kao vojnik.
Osim dobro poznate američke fotografije postavljanja zastave na Suribaći, sjećane na tu značajnu bitku očuvali su i neki igrani filmovi. Godine [[1952.2006]] napravljen je film [[Pijesak Iwo Jime]] s glumcem [[John Wayne|Johnom Wayneom]] kojeg su inače sami veterani prezirali jer nije sudjelovao u ratu kao vojnik. Nedavno je [[Clint Eastwood]] je režirao dva filma: ''[[Zastave naših očeva]]'' (koji obrađuje sudbine američkih vojnika) i ''[[Pisma s Iwo Jime]]'' (koji se bavi japanskom stranom).
== Vanjske poveznice ==
| 