Burgundi: razlika između inačica

'''Burgundi''' su bili [[Istočni Germani|istočnogermansko pleme]] kojima je prvotna postojbina bila najvjerojatnije [[Skandinavija]] te su prešli na [[otok]] [[Bornholm]], koji se na [[Staronordijski|staronordijskom jeziku]] zvao ''Burgundarholmr'' (otok Burgunda), a od tamo su naselili [[Europa|Europu]]. Prema ''[[Þorsteins saga Víkingssonar]]'', Veseti su naselili otok ili zemlju, koja se zvala zemlja Burgunda, tj. ''Bornholm''. [[Alfred Veliki]] u svom prijevodu ''[[Orosius]]a'' koristi ime ''Burgenda land''. Pjesnik i mitolog [[Viktor Rydberg]] ([[1828.]] - [[1895.]]), u djelu (''Our Fathers' Godsaga'') govori da su Burgundi zadržali usmenu predaju o svom skandinavskom podrijetlu prema ranosrednjovjekovnom izvoru ''[[Sigismund Burgundski|Vita Sigismundi]]''.

Burgundsku predaju o skandinavskom podrijetlu potvrđuju dokazi kao što su imena mjesta i pokrajina te arheološki dokazi (Stjerna) pa se zato može smatrati da je njihova predaja točna (Musset, str. 62). Zbog toga što je [[Skandinavija]] bila vrlo daleko od obzora ranih rimskih izvora, uključujući i [[Tacit]] (koji spominje samo jedno skandinavsko pleme, [[Sveari|Sveare]], lat. Suiones), nitko ne spominje od kuda su Burgundi došli nego samo da su živjeli istočno od [[rajna|Rajne]](''inter alia'', [[Amijan Marcelin]], XVIII, 2, 15). Rani rimski izvori navode da su vjerojatno bili jedno od istočnogermanskih plemena.

Oko [[300.]] godine, stanovništvo [[Bornholm]]a (otok Burgunda) naveliko nestaje s otoka. Većina se groblja prestaje koristiti, a oni koji su se još koristili imali tek nekoliko pogreba (Stjerna).

Godine [[369.]], [[car]] [[Valentinijan I.]] je poveo vojsku protiv germanskog plemena [[Alemani|Alemana]] (Amijan, XXVIII, 5, 8-15). U to vrijeme, Burgundi su vjerojatno živjeli oko rijeke ''Vistule'' prema [[Jordanes]]u, povjesničaru sredine [[6. stoljeće|6. stoljeća]]. Neko vrijeme poslije rata s Alemanima, Burgunde je pobijedio [[Fastida]], kralj [[Gepidi|Gepida]] te su bili pokoreni i skoro potpuno uništeni.

Otprilike desetljeće kasnije, Burgundi su se ponovno pojavili. Pri povlačenju vojske [[Flavije Stilik|Flavija Stilika]] u borbi protiv vizigotskog kralja [[Alarik|Alarika I.]] ([[406.]] - [[408.]]), sjeverna plemena su prešla [[Rajna|Rajnu]] te je počela ''velika seoba naroda''. Među njima su bili [[Alani]], [[Vandali]], [[Svevi]], i vjerojatno Burgundi. Burgundi su migrirali prema zapadu i smjestili se u dolini Rajne.

Negdje na istoku Burgundi su se prebacili na [[arijanstvo|arijski]] oblik [[kršćanstvo|kršćanstva]], koji je bio izvor sumnji i nepovjerenja između Burgunda te katoličkog Zapadnog Rimskog Carstva. Stanje se očigledno popravilo ili se popravljalo oko godine [[500.]], kad je burgundski kralj [[Gundobad]] održavao blisko osobno prijateljstvo s katoličkim biskupom [[Avitus iz Vienne|Avitusom]] iz Vienne. štovišeŠtoviše, Gundobadov sin i nasljednik [[Sigismund Burgundski|Sigismund]], je bio katolik te postoje mnogi dokazi da su mnogi Burgundi prešli na katoličanstvo uključujući i nekoliko ženskih članova vladajuće obitelji.

Burgunski kralj Gundahar (ili Gundicar) postavio je cara Jovina [[411.]] godine na prijestolje kao lutku u suradnji s Goarom, kraljem [[Alani|Alana]]. S autoritetom galskog cara kojeg je on kontrolirao, Gundahar se smjestio na lijevoj (rimskoj) strani rijeke Rajne između rijeka [[Lauter]] i [[Nahe]], osvojivši [[Worms, Njemačka|Worms]], [[Speier]], i [[Strasbourg]]. Prividno kao dio mira, car [[Honorije]] im je zagarantirao tu zemlju.(Prosper, a. 386)

Unatoč njihovom novom statusu kao ''[[federati]]'', burgundski su upadi u rimsku gornju [[Gallia Belgica|Galiju Belgicu]] postali nepodnošljivi i nemilosrdno privedeni kraju [[436.]], kada je rimski zapovjednik [[Flavije Aecije]] pozvao hunske plaćenike da osvoje Rajnsko kraljevstvo (sa glavnim gradom u starom keltsko-rimskom naselju Borbetomagus/Worms) što su i učinili [[437.]] godine, a Gundahara su ubili u borbi. (Prosper; ''Chronica Gallica 452''; Hydatius; i Sidonije Apolinar)

Zbog nepoznatih razloga, Burgundi su po drugi put dobili status ''federata'', i [[443.]] su se naselili po Aeciju u regiji ''Sapaudia''. (''Chronica Gallica 452'') Kako ''Sapaudia'' ne odgovara niti jednoj današnjoj modernoj regiji, Burgundi su vjerojatno živjeli pokraj ''Lugdunuma'', danas poznatog kao [[Lyon]]. (Wood 1994, Gregory II, 9) Čini se da je novi kralj [[Gundioc]], ili ''[[Gunderic]]'', smatran Gundaharovim sinom, vladao nakon očeve smrti. (Drew, p. 1) Sve u svemu, osam burgundskih kraljeva iz kuće Gundahar vladalo je kraljevstvom dok ono nije bilo pregaženo od strane Franaka [[534.]].

Kao saveznici Rima u njegovim posljednjim desetljećima, Burgundi su se borili na strani [[Flavije Aecije|Aecija]], vizigotske konfederacije i drugih u borbi protiv [[Atila|Atile]] u [[Bitka na Katalauskim poljima|bitci na Katalaunskim poljima]] [[451.]] Izgleda da je je [[savez]] između Burgunda i [[Vizigoti|Vizigota]] bio vrlo jak, kad je Gundioc i njegov brat [[Kilperik I. Burgundski|Kilperik I.]] pratio [[Teodorik II.|Teodorika II.]] u Španjolsku da se bore protiv Sveva [[455.]] (Jordanes, ''Getica'', 231)

Burgundi, očigledno suočeni sa rastom moći, pregovaraju [[456.]] o teritorijalnom proširenju i sklapaju ugovor o podjeli moći s lokalnim rimskim senatorima . (Marius of Avenches)

InGodine [[457.]], Ricimer ruši i drugog cara, [[Avit]]a, stavljajući [[Majorijan]]a na prijestolje. Pokazalo se da novi car nije odviše od pomoći Ricimeru i Burgundima. Godinu dana nakon što je postao car, Majorian je oduzeo Burgundima zemlju koju su stekli dvije godine prije te nakon daljnjeg pokazivanja careve neovisnosti, Ricimer ga ubija [[461.]].

Deset godina kasnije, [[472.]], Ricimer kojemu je dosada zapadnorimski car Atemije bio šurjak,

Izgleda da je [[474.]] burgunskom utjecaju došao kraj. [[Glicerije]] je bio smijenjen u korist [[Julije Nepot]]a, a Gundobad se vratio u Burgundiju, vjerojatno zbog smrti svog oca Gundioka. U to vrijeme ili nedugo nakon, Burgundsko kraljevstvo se podijelilo između [[Gundobad]]a i njegove braće, [[Godigisel]], [[Kilperik II. Burgundski]] i [[Gundomar I.]] (Grgur, II, 28)

Oko godine [[500.]] [[Gundobad]] i Klodvig ratuju, a izgleda da je Gundobada izdao brat [[Godegisel]], koji se pridružio Francima[[Franci]]ma. Godegiselove i Klodvigove snage zatim uništavaju Gundobadovu vojsku." (Marije a. 500; Grgur, II, 32) Gundobad je kratkotrajno ostao u [[Avignon]]u, te je ponovno skupivši vojsku i opljačkao [[Vienne]], gdje su Godegisel i njegova družina ubijeni. Od tada, Gundobad biva jedini kralj Burgundije. (Grgur, II, 33) To bi dalo naslutiti da je njegov brat Gundomar već mrtav, ali nema izvora koji bi to mogao potvrditi.

Burgundi su proširili svoju vlast na sjeveroistok [[Galija|Galije]] tj. na sjevernu [[Italija|Italiju]], zapadnu [[švicarska|Švicarsku]] i jugoistočnu [[francuska|Francusku]]. Franački kralj [[Klovis I]] se [[493.]] oženio burgundskom princezom Klotidlom, Kilperikovom kćeri.

Prvotno su Burgundi bili saveznici Franaka i Klodviga protiv Vizigota na početku [[6. stoljeće|6. stoljeća]], a zatim su ih pokorili ti isti [[Franci]] [[534.]]. Burgundsko kraljevstvo je postalo dio Merovinškog kraljevstva i Burgundi su kao takvi bili naširoko asimilirani.

'''[[Lex Gundobada|Liber Consitutionum sive Lex Gundobada]]''' (''Knjiga ustrojstva iliti Gundobadovo pravo''), također poznata kao ''Lex Burgundionum'', ili jednostavno ''Lex Gundobada'' ili ''Liber'', izdao je u nekoliko dijelova između [[483.]] i 516., uglavnom Gundobad, ali također i njegov sin, Sigismund. (Drew, p. 6-7) Ona je slika burgundskog običajnog prava i karakteristična je među mnogim germanskim zakonicima toga vremena. ''Liber'' je bila posuđena za ''[[Lex Visigothorum]]'' (Drew, p. 6) i utjecala je kasnije na ''[[Lex Ribuaria]]''. (Rivers, p. 9) ''Liber'' je jedna od primarnih izvora za tadašnji burgundski život i povijest njihovih kraljeva.

Kao u mnogih germanskih plemana, burgundska pravna tradicija dopustila je upotrebu pojedinih zakona za pojedine etnicitete. Tako, u dodatku ''Lex Gundobada'', Gundobad također izvodi (ili ozakonjuje) skup zakona za rimske teme u Burgundskom kraljevstvu, ''[[Lex Romana Burgundionum]]'' (''Rimsko pravo Burgunda''). U dodatku zakonika, Gundobadov sin Sigismund je kasnije izdao ''Prima Constitutio''.

Ime Burgunda je do danas ostalo sačuvano u imenu jedne od regija u Francuskoj - Bourgogne: vidi kasniju povijest [[Burgundija|Burgundije]]. Između 6. i [[20. stoljeće|20. stoljeća]], granice i političke poveznice ove regije su se često mijenjale. Nijedna od ovih promjena nije više ništa imala s originalnim Burgundima. Imena originalnih Burgunda (germanskog plemena) i stanovnika današnje Burgundije ( također Burgunda) nemaju nikakve veze. Potomci pravih Burgunda se primarno danas mogu naći u Švicarskoj francuskog govornog područja i susjednim dijelovima Francuske.

Burgundi su napustili [[Bornholm]] oko 300. godine i naselili se oko [[Vistula|Vistule]]. [[Jordanes]] povezuje da su ih u tom području teško porazili [[Gepidi]] [[4. stoljeće|4. stoljeću]] i tada su se pomakli u [[Porajnje]]

*[[Gebicca|Gebika]] (kasno 4. stoljeće - oko [[407.]])