Plaut: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 37:
Plautove komedije su gotovo jedini pisani trag govornog latinskog jezika iz toga doba. Plautov jezik, iako je na granici standardnog književnog latinskog, izrazito je živ i elastičan, vješto prilagođen svakom liku u komediji. »Kad su Muze htjele da govore latinskim, govorile su Plautovim jezikom«, rekao je Elije Stilon, rimski književni kritičar iz 2. stoljeća st. e. Plautova komična snaga i duhovitost su velike, šale su mu ponekad frivolne, ali uvijek uspele i nisu dosadne, jer teže da budu originalne i da se ne ponavljaju. Plautove su komedije bile veoma cijenjene u doba kasne [[Rimska Republika|Rimske Republike]] i ranog [[Rimsko Carstvo|Carstva]], ali su se kasnije malo čitale jer im je jezik bio previše arhaičan. Plaut je ponovo otkriven i mnogo čitan u doba [[Renesansa|renesanse]], pa je poslužio kao uzor i za neke [[William Shakespeare|Shakespearove]] komedije.
'''Amfitrion''' (''Amphitruo'') jedna je od najboljih Plautovih komedija, u kojoj [[Jupiter (mitologija)|Jupiter]] uzima lik tebanskog kralja [[Amfitrion]]a da bi obljubio njegovu ženu [[Alkmen]]u, a bog [[Merkurije]] lik Amfitrionovog vjernog sluge Sosije. Na sceni se tako kreću dva para dvojnika, što izaziva niz komičnih situacija. Plaut je ovaj komad nazvao tragikomedijom (''tragico-comoedia''), jer je predstavljao neuobičajen spoj suprotstavljenih elemenata: visokog morala udate žene i burlesknog besa njenog muža, ali vjerojatno i zato što obrađuje mitsku tematiku, koja je tradicionalno pripadala sferi [[tragedija|tragedije]].
'''Ćup sa zlatom''' (''Aulularia'') obrađuje priču o starom tvrdici Euklionu koji pronalazi ćup sa zlatom i otada neprestano bdi nad njim. Ovaj se motiv prepliće s motivom ljubavi: Euklionovu kćerku na nekoj je proslavi obljubio mladi Likonid, koji se sad kaje i želi da se oženi djevojkom. Međutim, od Eukliona ruku njegove kćerke zatraži Likonidov ujak Megador, na što Euklion pomisli da je Megador namirisao bogati miraz pa ćup sa zlatom iznosi iz kuće i stane da ga sakriva na različitim mjestima stalno se plašeći i sjenke. U jednom ga trenutku, dok je selio ćup, vidi Likonidov rob koji zlato i uzme. Kraj komedije je izgubljen, ali je najvjerojatnije imao sretan kraj: Likonid vraća ćup sa zlatom Euklionu, a ovaj mu zauzvrat daje svoju kćerku za ženu.
| |||