Konačna sudbina svemira: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija
Vatel (razgovor | doprinosi)
m
Redak 4:
 
== Prva teorija ==
Prema prvoj nazvanoj Veliko hlađenje ([[Engleski jezik|eng.]] Big Freeze) smatra se da će se [[Svemir]] stalno širiti te na kraju završiti u stanju toplinske [[smrt]]i. U tom scenariju, količina međuzvjezdane tvari (plinova) bit će sve manja, sve će se manje [[zvijezda]] stvarati te će na kraju nestati i zadnji bijeli patuljci, kao najdugovječnije zvijezde. Preostat će [[Smeđi patuljak|smeđi patuljci]] i [[planet]]i. No, daljnjim raspadom [[Materija|materije]], pri čemu je glavno pitanje vijek života [[proton]]a (10<sup>33</sup> ili 10<sup>34</sup> godina), preostat će samo [[Elektromagnetsko zračenje|zračenje]] i [[Crna jama|crne jame]]. Zbog [[Hawkingovo zračenje|Hawkingova zračenja]] i vijek crnih jama nije beskonačan pa se na kraju smatra da bi u takvom scenariju moglo preostati tek pokoja čestica i zanemarivo malo zračenja, tj. jedna velika praznina.
 
== Druga teorija ==
Druga teorija nazvana Veliko sažimanje ([[Engleski jezik|eng.]] Big Crunch) podrazumijeva da će se zbog količine [[materija|materije]] (i [[Tamna tvar|tamne tvari]] kao i tamne energije) Svemir početi sakupljati i približavati se ponovno točki singulariteta, te će na kraju postati mjesto enormnih temperatura i zračenja. Ova teorija dopušta da se iz takvog sažimanja ponovno u [[Veliki prasak|prasku]] razvije novi Svemir, no to je tek spekulacija.
 
Postojala je i treća teorije "Stalnog stanja", popularna sredinom [[1950-ih]] godina čiji je glavni zagovornik bio astronom [[Fred Hoyle]], no kasnijim mjerenjima pozadinskog zračenja i crvenog pomaka udaljenih galaktika ta je teorija ipak ostala samo lijepi pokušaj da se objasni Svemir. Prema istoj, Svemir se zaista širi, ali u [[vakuum]]u se stalno i spontano stvaraju nove čestice.
 
== Treća teorija ==
Treća teorija koja se još naziva i Veliko kidanje ([[Engleski jezik|eng.]] Big Rip) predviđa scenarij u kojem će se svaka struktura u svemiru raspasti do posljednjeg atoma. Alternativno, takva se mogućnost pretpostavlja ukoliko tamna energija nije konstantna, već raste u vremenu. Ako se tamna energija smanjuje u vremenu, to dovelo do kontrakcije svemira nazvanog Big Crunch.