|
'''Jelena Lijepa''' [[hrvatska]] [[kralj]]ica, žena kralja [[Dmitar Zvonimir|Dmitra Zvonimira]], vladala je od [[1090]]. do [[1091]].
{{stub-biog}}
[[Kategorija:hrvatski vladari]]
ZRINSKO-FRANKOPANSKA UROTA
Kad se pročulo da u sramotnom Va�varskom miru postoji jo� i tajna klauzula kojom car Leopold dopu�ta Turcima slobodan prolaz u Italiju (Veneciju) nezadovoljstvo je jo� vi�e poraslo. Bilo je tu i nekoliko drugih razloga: centralističke te�nje bečkog dvora da od Hrvatske i Ugarske učini svoje provincije, boravak njemačkih četa pod stranim zapovjednicima na hrvatskom teritoriju, posebno u Krajini i ugarskim tvrđavama, nasilje i pljačka od strane neredovito plaćene vojske. Svemu tome na kraj su mogli stati sabori, ali ih centralna vlada u Beču nije nikako htjela sazvati.
Nezadovoljnicima u Hrvatskoj i Ugarskoj na čelo je stao Nikola Zrinski, a uz njega glavni kolovođe su bili palatin Franjo Wesselenyi, ostrogonski nadbiskub Đuro Lippay i Franjo Nadasdy, glavni Velika�i u Ugarskoj. Nezadovoljnici su zaključili da potra�e pomoć od francuskoj kralja Luja XIV. Stoga je Katarina Zrinska po�la u Veneciju gdje je stupila u kontakt sa tamo�njim francuskim poslanikom u Veneciji i izjavila da su braća Zrinski spremni staviti se pod protektorat Luja XIV., po�to Leopold s njima nedolično postupa. Luj XIV. je u prvi mah odgovorio potvrdno na ponudu Zrinskih. No kad su Zrinski preko svog kapetana Franje Bukovačkog zatra�ili od Luja XIV. da po�alje svoju ratnu flotu u Bakar, francuski poslanik u Veneciji je izjavio da će se Zrinski, ako dođu pod protektorat Luja XIV., morati pokoravati samo njegovim interesima. U vrijeme pregovora s Francuskom 1664. poginuo je Nikola Zrinski u lovu nedaleko od Čakovca, a na banskoj stolici ga je naslijedio Petar Zrinski koji je nastavio pregovore s Francuskom. Francuska je tada vodila svoju tradicionalnu politiku slabljenja Njemačkog Carstva pa je buntovnike uzimala samo kao oblik pritiska. No čim je sklopila dogovor s Habsburgovcima 1668. g. o diobi �panjolskog nasljeđa, prepustila je Hrvate i Mađare njihovoj sudbini. Uskoro je umro palatin Wesseleny u Ugarskoj, a kad ga je naslijedio Nadasdy ostavio je Petra. Petar se okreće tada Poljskoj za pomoć gdje je na vlast do�ao novi kralj koji nije bio ni pod francuskim ni pod austrijskim utjecajem. No bečki je dvor poku�ao tada svoj utjecaj na Poljsku ostvariti �enidbom poljskog kralja s nadvojvotkinjom Eleonorom. Zrinski je to poku�avao spriječiti i u tim nastojanjima do�lo je do suradnje s Franom Krstom Frankopanom s kojim je prije imao lo�e odnose. Sada su izgladili spor i mladi Krsto je odu�evljeno prihvatio ideju o ustanku. No i ideja suradnje s Poljskom nije urodila plodom i poljski kralj se o�enio Eleonorom.
Sva ta događanja izazvala su u Petru bijes. Vrhunac je bio kad mu je Beč doznačio obećanih 3000 forinti za razne izdatke kao predujam na račun njegove buduće plaće. Tada je u njemu nastala prekretnica i odlučuje se za suradnju s stoljetnim neprijateljem Hrvata i kr�ćanstva Turcima. Stoga �alje 1669. g. u Solun Franju Bukovačkog i jo� dvojicu uglednih plemića, gdje su ga Turci primili s istočnjačkom udvorno�ću. Ugovorili su povoljne uvjete za savez: godi�nji danak od 12.000 talira, sultan mora u Hrvatskoj i Ugarskoj očuvati staru slobodu i ustav, u sultanovo ime vladat će Hrvatskom i Ugarskom Petar Zrinski i njegovi potomci, a budimski će ga pa�a pomagati sa 30.000 ljudi. No tim pregovorima nije bio nazočan veliki vezir Ahmed Čuprilić, koji je bio glavna osoba u Carstvu. On se nije htio zbog Zrinskog zaratiti s Leopoldom, jer jo� nije bio spreman za rat, no Bukovačkom nije otvoreno rekao da odbija njihovu ponudu, već da će mu poslati odgovor preko bosanskog pa�e. No, Bukovački je smatrao da će odgovor biti potvrdan, pa je javio banu da je savez osiguran. Na to je Zrinski počeo s pripremanjem urote i dizanjem bune. Objavio je ustanak i obećao svim svojim kmetovima na primorju i Gorskom Kotaru da će ih osloboditi ako se dignu na oru�je. No jo� prije Zrinskog bečki je dvor saznao za pregovore u Porti preko svog rezidenta kod Porte Ivana Casanove. Buna se ubrzo pro�irila svom Hrvatskom. Zagreb je stao uz bana, no Kaptol je odbio suradnju. Nakon �to je mu je plemstvo prisegnulo vjernost u Zagrebu, ban je krenuo u Čakovec. U Beču je odlučeno da se Zrinski odmah skine s banske časti i na njegovo mjesto postavi Nikola Erd�dy. Uskoro je na njega s vojskom krenuo general Herberstein, a poziv na ustanak su odbili Turopoljci.
Ubrzo je Petar opazio da ga Turci varaju, pa je namjeravao da se izmiri s uvrijeđenim Leopoldom, a Beč je to pak nastojao iskoristiti da ga namami u Beč. Zrinski i Frankopani pi�u kralju da ga nisu namjeravali iznevjeriti i podvrgnuti se Turcima, pa je Petar poslao čak svoga sina jedinaca caru u Beč. Nakon �to je Herberstein opljačkao njegova imanja, a austrijska vojska upala u Međimurje, Zrinskom i Frankopanu nije preostalo ni�ta drugo nego da se upute u Beč. Prije toga dobili su kraljevsku riječ da im se ni�ta neće dogoditi. No čim su stigli u Beč, odmah su utamničeni, a ne�to kasnije uhvaćena je i Katarina Zrinska. Osuđeni su na smrt. Petar je optu�en zato �to je �elio postati vladar, a to znači da je radio protiv Habsburgovaca, dok je drugi optu�en za dizanje ustanka. Smaknuti su 30. travnja 1671. g. u Bečkom Novom Mjestu. Nadasdy je istog dana ubijen u Beču, a Tattenbach smaknut ne�to kasnije. Imanja Zrinskih i Frankopana su opljačkana i konfiscirana. Tako je Hrvatska izgubila posljednje svoje luke i ostatke slobodne jadranske obale. 1673. g. u ludilu umrla je i Katarina Zrinska i njezina kći Zora. Sin Nikole Zrinskog, Adam poginuo je također pod čudnim okolnostima u bitci kod Slankamena 1691. g., a sin Petra i Katarine Ivan Antun umro je 1703. g. u tamnici u Grazu. Kako je Fran Krsto Frankopan bio posljednji svog roda, tako su izumrle ove dvije hrvatske velika�ke obitelji.
|
