Drugi srpski ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: hu:Második szerb felkelés |
dodavanje poveznica Velika_Porta, te ispravak na mjestu gdje je krivo Prota, a treba biti Porta |
||
Redak 10:
Došlo je ponovo do susreta knezova koji su dobili onakvu ulogu koju su imali uoči prethodnog ustanka. Pomoću prote Mateje srpski knezovi su uputili molbe za pomoć Austriji, Rusiji i ostalim europskim silama koje su sudjelovale na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]].
Odnosi između [[Velika_Porta|Porte]] i Srba su se još više zaoštrili. Uprkos obavezama koji su za Turke proizilazile iz osme točke [[Bukureški ugovor|Bukureškog ugovora]], turska uprava u Srbiji je dalje nastavila sa dahijskim načinom vladavine, nasiljem, nacionalnim ugnjetavanjem i ekonomskom eksploatacijom.
Upravo zbog takve situacije izbilo je nekoliko buna, da bi u jesen [[1814]]. godine, u okolini [[Čačak|Čačka]] izbila Hadži Prodanova buna. Ali, zbog loše organizacije, ta buna je bila ubrzo ugušena. U njenom ugušivanju sudjelovao je i sam [[Miloš Obrenović]].
Turci su i dalje nastavili sa terorom. Zbog toga, u proljeće [[1815]]. godine izbija Drugi srpski ustanak. Za vođu ustanka je izabran Miloš Obrenović. Oružane borbe su trajale oko 4 mjeseca. Značajna je pobjeda ustanika kod Ljubića. Poslije ovog poraza,
Oružani sukobi sa turskom vojskom nisu imale onaj intezitet i one razmjere kao u Prvom ustanku. Dosta je utjecala i situacija na ruskom frontu i Napoleonov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme točke Bukureškog ugovora, pa je [[Velika_Porta|Porta]] započela pregovore sa Srbima. Došlo je do pregovora Marašli Ali-paše i Kuršid-paše sa Milošem Obrenovićem i zaključivanja usmenog dogovora Marašli Ali-paše i Miloša.
Tako je prekinuta oružana borba, mada to nije prekinulo ustaničke borbe za ostvarenje ciljeva postavljenih [[1804]]. i 1815. godine. Ono dobija samo nove oblike koji odgovaraju novonastaloj situaciji - dugotrajni diplomatski pregovori uz pomoć Rusije. Turska je sporazum shvatila kao konačni prekid borbe i ustanka, ali za Miloša Obrenovića i ustanike sporazum je predstavljao osnovu za dalje proširenje povlastica i polaznu točku u daljoj borbi za ostvarivanje konačnih ciljeva ustanka - rušenje turske feudalne vladavine i uspostavljanje vlastite vlasti.
| |||