Razlika između inačica stranice »Masaccio«

Dodano 30 bajtova ,  prije 12 godina
m
'''Izgon iz Raja''' (1420.) je prvo djelo, nakon [[antika|antike]], koje prikazuje naga ljudska tijela – [[akt]]ove. Genijalnost ovoga djela je u vješto riješenom problemu formata koji je izrazito vertikalno izdužen. Masaccio je prikazao perspektivu prostora jednostavno stavivši visoka vrata u lijevu stranu slike i [[anđeo|anđela]] koji se nalazi malo za vratima, ali iznad [[Adam]]a i [[Eva|Eve]] i izlazi iz okvira slike (vidi mu se samo pola lica), tako pretpostavljajući beskonačnost prostora slike. Radnja slike se odvija u pokretu likova; Adam i Eva su u dinamičnom iskoraku i s očitim grčem, Adam se hvata za lice, a Eva bolno urla, dok je Anđeo prikazan sa mačem u desnoj ruci i s lijevom rukom koja pokazuje Adamu i Evi izlaz iz Raja.
 
Originalan smisao za jednostavnu monumentalnost možemo pronaći na njegovoj freski u crkvi ''Sta Maria Novella'' – '''[[Sveto trojstvoTrojstvo (Masaccio)|Sveto Trojstvo]]''' (1425.). Masaccio na toj slici uvodi jasnu linearnu perspektivu i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike s jasnim skraćenjem prema dubini. Sveta tri lika (Sveti Otac, Krist, Bogorodica i po gotičkom pravilu jedan svetac koji prati Bogorodicu, u ovom slučaju [[sv. Ivan]]) smještena su u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Tako je ova tema, koja je jedna od najčešće reproduciranih tema do tada, dobila sasvim novu vrijednost kroz perspektivu oslikane arhitekture. Još jedna stvar koju je Masaccio primjenjivao da pojača dojam iluzije dubine prostora, bilo je to što je fresku spustio na razinu ljudskog pogleda.
 
[[Datoteka:Masolino_008.jpg|mini|'''Madonna na prijestolju (Majka Božja s djetetom i sv. Anom)''', 1425., galerija Uffizi, [[Firenza]].]]