|
== Progon ==
Nakon završenog Filozofskog fakulteta, oženjen Francuskinjom Lucienne rođ. Ravit, privremeno je zaposlen kao urednik Kulturne kronike u zadarskom '[[Narodni list|Narodnom listu]]', u očekivanju da službeno bude imenovan asistentom u tamošnjem Institutu [[JAZU|Institutu JAZU]] kao znanstveni istraživač na području povijesti pismenosti na Jadranskoj obali. U njegovom domu u Zadru počeo je s radom Pokret nezavisnih intelektualaca koji je okupio oko načela mišljenja po savjesti, a ne po ideološkim načelima i taj ustvari jedini takav pokret u ondašnjem komunističkom svijetu, doživio je zabranu, izbacivanje s posla njegovih pripadnika, neki su morali emigrirati, a nekoliko njih je osuđeno i išlo na robiju. No, zbog vođenja ankete o populacijskoj problematici u Zadru, pao je u nemilost i morao je hitno napustiti zemlju sa ženom i djetetom i otići u [[Francuska|Francusku]], kako bi izbjegao proces zbog 'navodnog odavanja državnih tajni u korist [[Vatikan]]a'.
Po dolasku u Francusku, upisao je ponovno književnost i ruski jezik na Sveučilištu u [[Lyon]]u i opet postigao diplomu (do stupnja [[magisterij]]a). Nakon toga upisao je i Čistu filozofiju, no nije taj fakultet uspio završiti, jer je s francuskom putovnicom morao hitno ići u posjet teško bolesnoj majci u Livno. Po povratku iz Livna, izdao ga je u Zadru nekadašnji kolega s Fakulteta i bio je uhićen. Suđeno mu je u Zadru 033. rujna 1971. zbog knjige pjesama "Hram nade" i osuđen je na četiri godine strogog zatvora. Kad je dospio u KPD Stara Gradiška, [[UDBA|udba]]ški inspektori su pod međunarodnim pritiskom ponudili Vidoviću da svjedocisvjedoči protiv dva intelektualca koji su, nakon pada [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]], zatvoreni i da nakon tog svjedocenjasvjedočenja bude oslobodjenoslobođen. VidovicVidović je odbio. PonovnoNjemu jesamomu bio sudjensu onponovo samsudili u Zagrebu i dne 31.03. ožujka 1973. osudjenje osuđen na josjoš tri i pol godine robije zbog toga sto je prilikom boravka u Francuskoj objavljivao svoje radove u izdanjima ''Hrvatske revije'', pod motivacijom da je bio povezan s '"neprijateljskom emigracijom'".
Nakon teške tri godine zatočeništva u logoru [[Stara Gradiška]], prebačen je u [[Srijemska Mitrovica|Srijemsku Mitrovicu]], gdje je zadržan još više od dvije godine na izdržavanju kazne. Nakon osobnog zauzeća ondašnjeg francuskogpredsjednika Predsjednika RepublikeFrancuske, pušten je, snakon izdržanih pet godina i dva mjeseca robije, na 'uvjetnu slobodu' i administrativno protjeran iz [[Jugoslavija|Jugoslavije]].
Ponovno u inozemstvu, kao francuski državljanin, objavio je uspomene s robije pod naslovom: ''Sakrivena strana mjeseca''. kojaKnjiga je doživjela dva izdanja na hrvatskom, te prijevode u cjelini na francuski i na talijanski u cjelini, a djelomično na engleski i španjolski. Pozvan je službeno kao svjedok istine u komunističkim zatvorima i u centralu [[Amnesty International]] u [[London]]u i u središnjicu [[Međunarodna liga za ljudska prava|Međunarodne lige za ljudska prava']]. Na robiji je napisao i knjigu pjesama ''Bijeli vitez'' i uspio gaju poslati na slobodu tajnim kanalom. U inozemstvu je ta knjiga objavljena na hrvatskom i na francuskom jeziku (u [[Švicarska|Švicarskoj]]). U inozemstvu je objavio još objavio i svoje knjige "''Ribnjak Bethesda"'', ''Boomerang'' i ''Što je to HNV'e'.<ref>http://www.narodni-list.hr/narodnicm/index.php?option=com_content&task=view&id=520&Itemid=30</ref>
== Priznanja ==
|
