Inačica od 1. veljače 2009. u 15:24 uredi Caesar1986~hrwiki (razgovor \| doprinosi) 20 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 1. veljače 2009. u 15:34 uredi ukloni ovu izmjenu Caesar1986~hrwiki (razgovor \| doprinosi) 20 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 30: ==Obred i poruka blagdana u židovstvu== Danas se među pripadnicima židovske zajednice blagdan obilježava na sljedeći način. Sjenica, koja mora biti izgrađena od laganih, nepostojanih materijala, gradi se pod otvorenim nebom. Ukoliko nema drugih mogućnosti, smije se načiniti i na balkonu. Pokriva se granjem i prućem, a ukrašava lišćem triju biljaka: [[palma\|palme]], [[mirta\|mirte]] i [[vrba\|vrbe]], te plodovima [[citrus\|citrusa]]: [[naranča\|naranče]] i [[limun\|limuna]], kao i [[mogranj\|mogranjem]], simbolom plodnosti. Palma, mirta i vrba, zajedno s [[etrog\|etrogom]], nejestivim mirisnim plodom vrste citrusa, nazivaju se ''arbaa minim'' (četiri vrste), a izravno su povezane s blagdanskim obredom u [[sinagoga\|sinagogi]]. Tradicijski se svakoj od biljaka pripisuje simbolična srodnost s jednom od četiriju vrsta ljudi. Granje vrbe, koje nema mirisa niti okusa, sliči ljudima koji ne poznaju Zakon niti imaju dobro ponašanje; granje mirte, koje miriše ali nema okusa, sliči ljudima koji se dobro ponašaju ali ne poznaju [[Tora\|Zakon]]; grane palme, čiji plod – datulja – ima okus ali nema mirisa, sliči ljudima koji poznaju Zakon ali se loše ponašaju; dok etrog, koji ima miris i okus, sliči najboljim ljudima koji poznaju Zakon i dobro se ponašaju. Obveza je za Sukot načiniti svežanj zvani [[lulav]], povezujući zajedno tri vrste granja iz ''arbaa minim'' uz etrog. Tijekom obreda u sinagogi njih se uzima u ruke uz određene dijelove obreda. Lulav i etrog simboli su Sukota. Budući da granje bilja i plod citrusa trebaju biti obredno čisti ([[kašer]]), u praksi se pravodobno prije blagdana, u potpunosti ili djelomice nabavljaju iz [[Izrael\|Izraela]]. Sjenice izravno dozivaju u sjećanje vremena spašavanja iz egipatskog sužanjstva uz Božju pomoć, te četiriju desetljeća boravka u pustinji, kada je izraelski narod zaklon nalazio samo u laganim kolibicima načinjenim od pustinjskog šiblja. Kao spomen na te dane i kao opomena budućim naraštajima kako izvorom spasa nisu bili zidovi i krovovi već snažna Božja ruka, Židovima je naređen cjelodnevni boravak u takvim kolibicama tijekom osam dana Sukota. Iz tog razloga kolibice ni danas ne smiju biti posve natkrite, već se kroz strop od pruća moraju nazirati zvijezde, kako je to bilo i u kolibicama pod Suncem i zvijezdama otvorenog pustinjskog neba. Gradeći sjenicu i boraveći u njoj, Židovi uče prepoznavati prave, temeljne životne vrijednosti, i lučiti ih od poželjne, ali uvijek nesigurne udobnosti i obilja. Svakog dana u blagdanu, Židovi pozivaju sedam ''duhovnih gostiju'' ([[aramejski jezik\|aram.]] ušpizin) da prebivaju s njima u sjenici. Ovi gosti zapravo su ''sedam Izraelovih pastira'': [[Abraham]], ''Izak'', [[Jakov (praotac)\|Jakov]], [[Mojsije]], [[Aron]], [[Josip (praotac)\|Josip]] i [[kralj David\|David]]. Prema predaji, svake noći u sjenicu ulazi najprije posebni gost, a zatim ostala šestorica. Obično se izriče posebna molitva dobrodošlice, prema redu njihova ulaska. Svaki gost nosi sa sobom posebnu poruku, ovisno o pojedinom danu blagdana. Završni dio svetkovine jesu sedmi dan, blagdan Hošana raba, i osmi dan okupljanja, blagdan Š'mini aceret. Na blagdan Hošana raba izgovara se molitva Hošana (spasi, zakrili), tijekom koje se prostorom sinagoge obredno pronose lulav i etrog. Toga se dana zaključuje Božje suđenje svakom čovjeku, započeto na Roš ha-Šanu, Novu godinu, a zapečaćeno na Jom Kipur, Dan pomirenja. Blagdan Š'mini aceret obilježava proslavu završetka godišnjeg sinagogalnog čitanja Tore (Zakona), i početak ponovnog čitanja. U dijaspori svetkovina traje jedan dan dulje, i završava sa blagdanom Simhat Tora (Radost Tore).▼ ▲Završni dio svetkovine jesu sedmi dan, blagdan [[Hošana raba]], i osmi dan okupljanja, blagdan Š'mini aceret. Na blagdan Hošana raba izgovara se molitva [[Hosana\|Hošana]] (spasi, zakrili), tijekom koje se prostorom sinagoge obredno pronose lulav i etrog. Toga se dana zaključuje Božje suđenje svakom čovjeku, započeto na [[Roš ha-Šan\|Roš ha-Šanu]], Novu godinu, a zapečaćeno na [[Jom Kipur]], Dan pomirenja. Blagdan Š'mini aceret obilježava proslavu završetka godišnjeg sinagogalnog čitanja [[Tora\|Tore]] (Zakona), i početak ponovnog čitanja. U dijaspori svetkovina traje jedan dan dulje, i završava sa blagdanom [[''Simhat Tora'']] (Radost Tore). Prema starim rabinima, Sukot je blagdan namijenjen i drugim narodima pored židovskog, te je u vrijeme Hrama toga dana prinošeno za žrtvu i sedamdeset volova, kao simbol tradicijski nabrojanih sedamdeset naroda svijeta. Obrazloženje takvog proširivanja blagdana sljedbenici mističnog židovstva nalaze u Božjoj ljubavi prema svim ljudima, kojom Bog nudi anđela čuvara svakome narodu, potičući ga na ljubav prema Izraelu. Također se vjeruje da će u vrijeme iščekivanog Mesije svi narodi doći u Izrael proslaviti Sukot.▼ ▲Prema starim [[rabin\|rabinima]], Sukot je blagdan namijenjen i drugim narodima pored židovskog, te je u vrijeme [[Jeruzalemski hram\|Hrama]] toga dana prinošeno za žrtvu i sedamdeset volova, kao simbol tradicijski nabrojanih sedamdeset naroda svijeta. Obrazloženje takvog proširivanja blagdana sljedbenici mističnog židovstva nalaze u Božjoj ljubavi prema svim ljudima, kojom Bog nudi [[anđeo čuvar\|anđela čuvara]] svakome narodu, potičući ga na ljubav prema Izraelu. Također se vjeruje da će u vrijeme iščekivanog [[Mesija\|Mesije]] svi narodi doći u Izrael proslaviti Sukot. == Izvori == KOŠ, J., Alef bet židovstva, Zagreb, 1999., 164. – 167.

Blagdan sjenica: razlika između inačica