Ladislav Napuljski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Frka (razgovor | doprinosi)
ispravak poveznica
Nema sažetka uređivanja
Redak 4:
 
[[Datoteka:Armoiries André Hongrie.svg|200px|mini|desno|Grb Ladislava kao titularnog kralja Ugarske, titularnog kralja Jeruzalema, i kralja Napulja]]
Od [[1390]]. godine polaže pravo i na tron [[Mađarska|Mađarske]] i [[Dalmacija|Dalmacije]]. [[Marija Anžuvinska]] i njen muž, [[Žigmund Luksemburški]], su isto tako polagali pravo na mađarski tron. Nakon što je broj njegovih pristaša naglo porastao poslije nesređenih prilika u [[Ugarsko kraljevstvo|Ugarskom kraljevstvu]], Ladislav je ustao protiv Žigmunda da bi preuzeo zemlje koje su mu kao izabranomu ugarskom kralju pripadale. On je uputio mornaricu pod maršalom [[Sicilija|Sicilije]] i vrhovnim kapetanom napuljske mornarice [[Alojzije Aldemarisco|Alojzijem Aldemariscom]] kako bi prisilio dalmatinske gradove da priznaju njegovu vlast. Aldemarisco je uspio da, osim [[Dubrovnik]]a, svi gradovi pristanu uz [[Ladislava]], koji se na poziv svečanog zadarskog poslanstva iskrcao u [[Zadar|Zadru]], gdje ga je [[5. kolovoza]] [[1403]]. godine u [[katedrala Sv. Stošije|katedrali Sv. Stošije]] u prisutnosti [[vojvoda|vojvode]] [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja]] [[krunidba|okrunio]] ostrogonski [[nadbiskup]] [[Ivan Kanižaj]].
 
Već početkom studenog [[1403.]]. Ladislav je napustio Zadar, ali ne kako bi pošao u [[Ugarska|Ugarsku]], nego da se vrati u [[Napulj]]. Za svoga namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji postavio je vojvodu Hrvoja. Ali kad je Ladislav napustio [[Dalmacija|Dalmaciju]], rasplamsale su se borbe izmedu njegovih i pristaša kralja Žigmunda. Na Žigmundovu stranu su prešli čak i mnogi Ladislavovi privrženici, a među njima i Kanižaj, koji ga je okrunio. Žigmundova pobjeda kod [[Bitka kod Dobora|Dobora]] (1408) je označila krah Ladislavove politike jer su na Žigmundovu stranu prešli Ladislavove pristalice, među kojima je bio i herceg Hrvoje. Tako je već [[1408.]] cijela [[Hrvatska]] priznala Žigmundovu vlast, a početkom [[1409.]] to su učinili i dalmatinski gradovi, osim Zadra. Uvidjevši da se neće moći održati u Hrvatskoj i Ugarskoj, do čijih mu interesa više ni nije bilo stalo, Ladislav je za 100 000 dukata prodao [[Venecija|Veneciji]] [[9. srpanjasrpanj|9. srpnja]] [[1409.]]. godine. [[Zadar]], [[Novigrad]], [[Vrana (Cres)|Vranu]], otok [[Pag]] i sva svoja prava na čitavu Dalmaciju. Posljedice toga kupoprodajnog ugovora bile su porazne za Zadar i ostale primorske gradove.
 
== Vladavina u Napulju ==
 
Godine [[1386.]], po očevoj smrti, postao je [[kralj Napulja]] i titularni [[kralj Ugarske]] pod [[regent]]stvom svoje majke. Tokom [[1390-ih]] [[Ludovik II. Anžuvinac|Ludovik II. Anžuvinac]] i [[protupapa Ivan XXIII]] su se uporno suprostavljali njegovoj vlasti. Ludovik II, vojvoda Anžuja, je bio rivalski kralj koji je [[1389.]] godine uspio zauzeti Napulj i istjerati Ladislava, koji ponovo vraća Napulj pod svoju vlast [[1399.]] godine.
 
Period Ladislavove vladavine oblježen je i jačanjem kraljevske vlasti. Pošto je to umanjivalo vlast [[Barun|baruna]], došlo je do sukoba koji su okončani ubojstvom nekoliko baruna.
 
[[Protupapa Ivan XXIII]] je propovijedao [[Križarski ratovi|križarski rat]] protiv Ladislava. Prodavale su se [[indulgencija|indulgencije]] da bi se skupila financijska sredstva za križarki rat protiv Ladislava. [[Jan Hus]] je u [[Češka|Češkoj]] kritizirao prodaju indulgencija, i počeo se tome suprostavljati. To dovodi do [[husitski pokret|husitskog pokreta]] u Češkoj.
 
Postao je vješt politički i vojni vođa, zaštitnik i kontrolor papinstva tokom vlasti [[papaPapa Inocent VII.|pape Inocenta VII.]]. Pogodovao mu je nered koji je tada vladao [[Italija|Italijom]]. Bilo je to razdoblje [[Zapadna shizma|Zapadne shizme]] koje Ladislav koristi, pa širi svoju vlast na račun papinske države.
 
== ''De facto'' vladar Taranta ==
 
Zauzeo je [[Firenca|Firencu]] [[1414.]]. godine, ali [[kuga]] je pokosila veliki dio njegove vojske, pa je bio primoran napustiti grad. Započeo je sa građenjem renesansnih građevina u Firenci. Bio je i [[suveren]]isuvereni princ [[princ TarantaTarant]]a od [[1406.]]. godine. Prvo je pokušao zauzeti [[Grofovija Lecce|grofoviju Lecce]] opsadom zamka, ali to mu nije uspelo, pa je promjenio taktiku i započeo pregovore sa [[Marija od Leccea|Marijom, groficom Leccea]]. Oženio se groficom, koja je istovremeno bila udovica tarantskog princa, pa je time ''de facto'' zavladao Tarantom.
 
== Smrt ==
 
Umro je u Napulju [[6. kolovoz|6. kolovoza]] [[1414.]]. Smatra se da je bio otrovan. Uprkos trima brakovima, nije imao djece. Naslijedila ga je sestra, [[Ivana II. Napuljska]], koja je bila posljednji monarh iz [[starije Anžuvinske linije]].
 
{{Redoslijed|