Ladislav Napuljski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Armoiries André Hongrie.svg|200px|mini|desno|Grb Ladislava kao titularnog kralja Ugarske, titularnog kralja Jeruzalema, i kralja Napulja]]▼
'''Ladislav IV. Napuljski''' ([[11. veljače]] [[1377.]] - [[6. kolovoza]] [[1414.]]) je bio [[napulj]]ski i titularni [[Mađarska|ugarski]] [[kralj]]. Bio je sin [[Karlo II. Drački|Karla II. Dračkog]] i [[Margareta Dračka|Margarete Dračke]].
== Borba za mađarski tron ==
Od [[1390.]]
▲[[Datoteka:Armoiries André Hongrie.svg|200px|mini|desno|Grb Ladislava kao titularnog kralja Ugarske, titularnog kralja Jeruzalema, i kralja Napulja]]
▲Od [[1390]]. godine polaže pravo i na tron [[Mađarska|Mađarske]] i [[Dalmacija|Dalmacije]]. [[Marija Anžuvinska]] i njen muž, [[Žigmund Luksemburški]], su isto tako polagali pravo na mađarski tron. Nakon što je broj njegovih pristaša naglo porastao poslije nesređenih prilika u [[Ugarsko kraljevstvo|Ugarskom kraljevstvu]], Ladislav je ustao protiv Žigmunda da bi preuzeo zemlje koje su mu kao izabranomu ugarskom kralju pripadale. On je uputio mornaricu pod maršalom [[Sicilija|Sicilije]] i vrhovnim kapetanom napuljske mornarice [[Alojzije Aldemarisco|Alojzijem Aldemariscom]] kako bi prisilio dalmatinske gradove da priznaju njegovu vlast. Aldemarisco je uspio da, osim [[Dubrovnik]]a, svi gradovi pristanu uz Ladislava, koji se na poziv svečanog zadarskog poslanstva iskrcao u [[Zadar|Zadru]], gdje ga je [[5. kolovoza]] [[1403]]. godine u [[katedrala Sv. Stošije|katedrali Sv. Stošije]] u prisutnosti [[vojvoda|vojvode]] [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja]] [[krunidba|okrunio]] ostrogonski [[nadbiskup]] [[Ivan Kanižaj]].
Već početkom studenog [[1403.]] Ladislav je napustio Zadar, ali ne kako bi pošao u [[Ugarska|Ugarsku]], nego da se vrati u [[Napulj]]. Za svoga namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji postavio je vojvodu Hrvoja. Ali kad je Ladislav napustio [[Dalmacija|Dalmaciju]], rasplamsale su se borbe izmedu njegovih i pristaša kralja Žigmunda. Na Žigmundovu stranu su prešli čak i mnogi Ladislavovi privrženici, a među njima i Kanižaj, koji ga je okrunio. Žigmundova pobjeda kod [[Bitka kod Dobora|Dobora]] (1408) je označila krah Ladislavove politike jer su na Žigmundovu stranu prešli Ladislavove pristalice, među kojima je bio i herceg Hrvoje. Tako je već [[1408.]] cijela [[Hrvatska]] priznala Žigmundovu vlast, a početkom [[1409.]] to su učinili i dalmatinski gradovi, osim Zadra. Uvidjevši da se neće moći održati u Hrvatskoj i Ugarskoj, do čijih mu interesa više ni nije bilo stalo, Ladislav je za 100 000 dukata prodao [[Venecija|Veneciji]] [[9. srpanj|9. srpnja]] [[1409.]] godine. [[Zadar]], [[Novigrad]], [[Vrana (Cres)|Vranu]], otok [[Pag]] i sva svoja prava na čitavu Dalmaciju. Posljedice toga kupoprodajnog ugovora bile su porazne za Zadar i ostale primorske gradove.
== Vladavina u Napulju ==
[[Datoteka:Johannes_XXIII_Gegenpapst.jpg|mini|lijevo|'''Protupapa Ivan XXIII.''']]
Godine [[1386.]], po očevoj smrti, postao je kralj Napulja i titularni kralj Ugarske pod [[regent]]stvom svoje majke. Tokom [[1390-ih]] [[Ludovik II. Anžuvinac|Ludovik II. Anžuvinac]] i [[protupapa Ivan XXIII]] su se uporno suprostavljali njegovoj vlasti. Ludovik II, vojvoda Anžuja, je bio rivalski kralj koji je [[1389.]] godine uspio zauzeti Napulj i istjerati Ladislava, koji ponovo vraća Napulj pod svoju vlast [[1399.]] godine.
Redak 29:
|prethodnik = [[Marija, hrvatsko-ugarska kraljica|Marija (1439.-1440.)]]
|gl_članak_funkcija=[[Dodatak:Popis hrvatskih i hrvatsko-ugarskih kraljeva|car Svetog Rimsko Carstva]]
|nasljednik=[[Žigmund Luksemburški
}}
| |||